Dorotea Pernjak
Pretačući život u stihove
Trsatska gradina, 2004. godina, Promocija zbirke "Preludij",
Dorotea Pernjak i Marinka Pirija nakon promocije
Ako je suditi po tekstovima koje je Dorotea Pernjak do sada
napisala, pisati za prijatelje, poznanike ili sasvim slučajne
prolaznike izuzetno je lako. Pisanje je, kaže ona, drugi dio nje,
onaj koji se ne vidi iako je stalno prisutan.
Farmaceut po struci, tehnolog, bilo da je u JGL kao formulator,
voditelj Razvoja ili direktorica Razvoja i registracija, ona ne
odustaje od omiljenih joj tema. Pisanje je njena sudbina. Najdraža
tema - ljubav. Njena ili neka druga, sasvim bezvremena. O tome
najbolje govore stihovi sami, a koliko ih još ima i kada će ih opet
objaviti, kao u Razotkrivenoj ili Preludiju, prepustit ćemo
vremenu.
|
Ja sam kap istine i
kap krvi na usnama,
vuk pobjegao iz zamke
leptir iz mreže kolekcionara.
Ja sam tračak sanje u tvom oku
i slućajni dodir
lijepe neznanke u vlaku,
golub kojem let
vodi ka Gibraltaru
i jedro broda
koji svijet je oplovio.
Ja sam česma
kojoj si zabranio da presuši,
oblak koji grli se sa suncem
i jutro u čijem naručju počivaš.
razotkrivena, 2002
|
Pitam se
prepoznaješ li
šum vjetra u jedrima
zveckanje
i pljuskanje valova,
prepoznaješ li
trenutak
u kojem nas razdvajaju
tišina i mrak
ili nevješt si
ili možda spavaš
pa ne možeš razaznati
tako fine zvuke
od vlastita disanja.
preludij, 2004
|
Da sam tvoja u jutro
poput ovoga -
ispunjeno suncem,
morem, nebom i tišinom,
zibala bih te poput vala
u usamljenoj modroj vali,
pjevušila ti tiho
pjesme morskih vila.
Da sam tvoja u nedjeljno jutro
sred bijela žala
što snom slatkim sniva,
slušala bih tvoje priče
dok od ljubavi tijelo ti
umorno kraj mojega počiva.
2010
|