Mišo Pecić

Njegov san je Himalaja

U timu gorske službe spašavanja ne može biti netko u koga svi članovi tima nemaju bezrezervno povjerenje. Zbog opasnosti u kojoj se mogu naći, zbog hrabrog suočavanja s najtežim uvjetima, bilo da vise na žici ispod helikoptera ili se spuštaju u uske procjepe između dviju klisura... koncentracija, snaga i maksimalno kontrolirana akcija - tako bismo saželi ono što znamo o tim hrabrim ljudima.

Mišo Pecić je jedan od njih. On i njegov belgijski ovčar Dea položili su sve ispite hrabrosti i snalažljivosti kojima su postali članovi jednoga takva tima. Slušajući ga kako govori o akcijama u kojima je sudjelovao bilo da se radi o potragama za izgubljenim ljudima ili pronalaženju unesrećenih stječe se dojam da je sve to lako. Možda zato što je dobro istreniran ili zato što u sebi ima nešto ludosti koja resi hrabre… Slušajući ga, morate se diviti!

Član Riječkoga alpinističkog kluba koji u svojim nogama ima Alpe, Veliku i Malu Moistrovku, Sjevernu triglavsku stijenu i Paklenicu, koji je pobijedio nekoliko vrhova iznad 5 i 6 tisuća metara na Andama među kojima je, kaže, doživio i najljepši: peruanski Alpamayo, svakodnevno "vježba" svoju kondiciju radeći u skladištu JGL-a. Njegova često gromka glasa, oni koji ga ne znaju dobro, možda bi se i prestrašili. Ima onih koji vjeruju da o čovjeku čiji je san Himalaja ipak mnogo više govore njegovi osvojeni vrhovi i nadaju se da će imati priliku s njime podijeliti i radost ostvarenja njegova sna.