Infarkt miokarda

Infarkt miokarda (srčani udar) je odumiranje dijela srca zbog začepljenja jedne ili više koronarnih arterija koje snabdijevaju srčani mišić kisikom i hranjivim tvarima.

Javlja se i bez začepljenja krvnih žila, ako je potreba za krvlju u srčanom mišiću veća od mogućnosti opskrbe. Tkivo srca koje je naglo ostalo bez kisika odumire i postepeno se zamjenjuje ožiljnim tkivom. Naime, srčane mišićne stanice nemaju sposobnost regeneracije.

Infarkt miokarda može biti mali, ograničeni, ponekad bolesnik i ne zna da je prebolio infarkt, a može biti i vrlo veliki tako da srce više ne može obavljati ulogu pumpe i bolesnik naglo umre.

Faktori rizika razvoja srčanog udara su: povišeni krvni tlak, povišeni kolesterol u krvi (koji je glavni sastojak aterosklerotskog plaka), pušenje, dob (stariji od 65 godina), spol (češće obolijevaju muškarci), šećerna bolest i nasljeđe.

Uzročnik infarkta miokarda često može biti i stres i emotivna napetost te neka druga oboljenja, kao što su zatajenje bubrega ili cerebrovaskularne bolesti.
Prvi i vodeći simptom infarkta miokarda je bol u grudima. Bol je iznenadna, jaka intenziteta i lokalizirana u sredini prsnog koša, a često se širi i na ruke. Tek u rijetkim slučajevima zahvaća trbuh, leđa, vrat i donju čeljust, a samo u 10-15% slučajeva infarkt nije popraćen bolovima.

Ostali simptomi infarkta miokarda su: otežano disanje, pad krvnog tlaka, osjećaj nagle slabosti, mučnina, povraćanje, vrtoglavica, znojenje, kašalj, i na kraju, gubitak svijesti. Pri nastanku srčanog udara važno je na vrijeme prepoznati simptome i odmah reagirati. Smrtnost u akutnom infarktu miokarda iznosi oko 30%.
Cilj je liječenja smanjenje srčanog opterećenja kako bi se spriječile moguće i uklonile postojeće komplikacije. Liječenje ovisi o mnogo faktora, ali je svakako bitno sniziti razinu masnoća i šećera u krvi, prestati s pušenjem, dobro regulirati povišen krvni tlak i nastojati se što više kretati.

Infarkt miokarda može se adekvatno liječiti samo u bolnici (u većini slučajeva 1-2 tjedna). Bitno je ublažiti bol, a pritom je lijek izbora morfij ). Pacijent mora strogo mirovati, a daje mu se nitroglicerin koji poboljšava protok krvi kroz neoštećene dijelove srčanog mišića. Beta-blokatori (atenolol) smanjuju srčano opterećenje. Digitalis poboljšava rad srca kao pumpe. Blokatori kalcijevih kanala smanjuju potrošnju kisika u srčanom mišiću.

Zbog poremećaja srčanog ritma, potrebno je uključiti i antiaritmike. Diuretici se uvode ako postoji potreba za izbacivanjem tekućine iz organizma. Terapija antikoagulansima počinje unutar 6 sati od početka bolova, uz kombiniranje s acetilsalicilnom kiselinom i varfarinom kako bi se izbjeglo stvaranje trombova. Kod nekih pacijenata potrebno je uraditi i hitan kirurški zahvat, jer terapija mirovanjem i lijekovima nije dovoljna.

Nakon infarkta miokarda važno je biti pod stalnom liječničkom kontrolom kako bi se smanjio rizik novog infarkta. Mnogima se preporučuje rehabilitacijski program kojime se pospješuje postupan povratak u normalan život. Bitno je pridržavati se programa tjelovježbe, režima prehrane i propisanih lijekova.