Akne

Akne

Akne su jedna od najčešćih bolesti kože. To stanje kože nastaje zbog začepljenja žlijezda lojnica na licu i gornjem dijelu tijela sebumom, masnom supstancom koju stvaraju te žlijezde. Na taj način stvara se idealno okruženje za razmnožavanje bakterija. Prekomjeran razvoj bakterija vodi do pojave upalnih promjena na koži.

Akne se pojavljuju na mjestima na kojima su lojnice najbrojnije, najčešće na licu, ali se mogu javiti i na leđima, ramenima, prsima i vratu.

Akne se javljaju u obliku komedona, papula, pustula, manjih čvorića te upaljenih cista. Komedoni su neupalne promjene na koži koje su rezultat začepljenja žlijezda lojnica, a još se nazivaju bijelim prištićima i miteserima.

Papule, pustule, čvorovi i ciste upalne su promjene na koži. Rezultat su razvoja bakterija. Posebno važnu ulogu u razvoju ovih upalnih promjena ima vrsta bakterije koja se naziva Propyonbacterium acne.

Akne mogu izazvati brojni uzročnici:

  • hormonalne promjene, osobito u vrijeme puberteta i menstrualnog ciklusa
  • stres - dovodi do promjene u hormonskoj aktivnosti
  • hiperaktivnost lojnih žlijezda i akumuliranje mrtvih stanica kože
  • bakterije
  • iritacije kože
  • anabolni steroidi

Postoji nekoliko oblika akni, a najčešće su akne vulgaris koje se prvenstveno javljaju u adolescenata u kojih hormonalne promjene uzrokuju povećanje žlijezda lojnica i stvaranje sebuma. Gotovo svaka osoba u dobi od 12 do 17 godina ima akne (javljaju se kod 80-85% adolescenata). Promjene se nakon 20. godine obično povlače, no mogu potrajati i do 30., pa i 40. godine, osobito u žena (do 7% populacije u tim dobnim skupinama ima neki oblik akni).

Mjere liječenja akni ovise o stupnju akni, odnosno težini promjena na koži. Kod blažih oblika primjenjuje se lokalna terapija. Kod srednje teških i teških oblika uz lokalnu se terapiju primjenjuje i sistemska terapija.
Postoje pet grupa lijekova koji se upotrebljavaju za liječenje akni, a svaka grupa ima različite mehanizme djelovanja:

  • lokalni antibiotici i antiseptici
  • lijekovi koji ometaju keratinizaciju
  • oralni antibiotici
  • kontraceptivi
  • analozi vitamina D

Kod blažih oblika akni liječenje započinje adekvatnom njegom i čišćenjem kože blagim sredstvima za čišćenje. Uz to, koriste se lokalni antibiotici (klindamicin, eritromicin), antiseptici (benzoil-peroksid, azelaična kiselina) te lijekovi koji ometaju keratinizaciju (adapalen, tazaroten, tretinoin). Ovi se lijekovi mogu koristiti sami, ali u kombinaciji daju bolje rezultate. Čišćenjem kože i primjenom lokalne terapije postiže se otklanjanje viška masnoće i potiče ljuštenje kože. Time se sprečava začepljenje otvora folikula i stvaranje novih komedona, papula i pustula.

Rezultati lokalnog liječenja akni vidljivi su tek nakon 6-8 tjedana. U slučaju da lokalna terapija ne daje zadovoljavajuće rezultate, mogu se primijeniti oralni antibiotici. Antibiotike je potrebno uzimati duže vrijeme, najčešće nekoliko mjeseci. Uz antibiotike se obično provodi i lokalno liječenje. Kod oboljelih osoba ženskog spola koje imaju težak oblik akni koje ne reagiraju na oralne antibiotike i lokalno liječenje, u obzir dolazi i liječenje s oralnim kontraceptivima.

Kod najtežih oblika akni primjenjuje se analog vitamina D (izotretinoin) koji je vrlo djelotvoran, ali je liječenje, zbog mogućih nuspojava, potrebno provoditi pod nadzorom liječnika. Oprez je posebno potreban u bolesnika ženskog spola jer su ovi lijekovi strogo zabranjeni u trudnoći.
Uloga je prehrane u nastanku i liječenju akni upitna.