Atopijski dermatitis

Atopijski dermatitis kroničnaje recidivirajuća dermatoza koju karakteriziraju kronični svrbež i suhoća kože.

Atopijski dermatitis uvjetovan je genetskom predispozicijom. Klinička slika bolesti ovisi o tome u kojoj se dobi prvi put javlja. Najčešće se javlja u ranoj dječjoj dobi. Prevalencija se procjenjuje na 15%-17% djece predškolske i školske dobi. Učestalost u odrasloj dobi je niža i iznosi između 1% i 3%.

Dostupni podaci ukazuju na to da ova bolest pogađa više od 20% europske populacije i utječe na kvalitetu života pacijenata. Učestalost atopijskog dermatitisa porasla je 3-4 puta u posljednjih 30 godina.

Atopijski se dermatitis obično prvi put javlja između 3. i 6. mjeseca života, odnosno u polovice bolesnika bolest počinje do kraja 1. godine života. Kod većine se bolesnika simptomi bolesti povuku do puberteta, ali određeni broj oboljelih ima doživotno tegobe. Značajna je povezanost ove bolesti s alergijskim rinitisom i astmom. Kod oboljelih od atopijskog dermatitisa postoji veća vjerojatnost od razvoja alergijskog rinitisa ili astme u kasnijoj dobi nego kod zdravih osoba.

Mehanizam nastanka nije do kraja razjašnjen. Neupitan je utjecaj genetskih faktora (nasljeđa). Djeca roditelja oboljelih od ove bolesti imaju veliku mogućnost da će razviti atopijski dermatitis (60% djece razvije atopijski dermatitis ako ga ima jedan roditelj, odnosno 80% djece ako ga imaju oba roditelja). Značajnu ulogu igraju i alergeni koji se nalaze u okolišu (inhalacijski i nutritivni), poremećena kožna barijera te sam imunološki odgovor bolesnika. U većine bolesnika (do 84%) prisutne su povišene vrijednosti imunoglobulina IgE koje upućuju na alergijsku podlogu ove bolesti. Samo mali dio bolesnika nema povišene vrijednosti IgE te kod njih alergeni ne igraju značajnu ulogu u manifestaciji i egzacerbaciji bolesti. Alergeni mogu biti nutritivni (nalaze se u hrani) ili inhalacijski (udišu se sa zrakom). Najčešći alergeni koji provociraju reakciju imunološkog odgovora su: kućna prašina, perje, jaja, kravlje mlijeko, pšenično brašno, kikiriki, soja, riba.

Tipični simptomi atopijskog dermatitisa su suha koža, svrbež i ekcem (suhi ljuskavi osip na koži koji može prijeći u male mjehure, kraste ili zadebljanja kože).

Ovisno o dobi bolesnika, tipične su promjene prisutne na različitim dijelovima tijela. U oboljelih u dojenačkoj dobi promjene na koži nalazimo na obrazima, čelu, vlasištu te na gornjem dijelu trupa, šakama i stopalima. U dobi od 2. i 3. godine tipične promjene prisutne su na pregibima velikih zglobova (laktovi, koljena, vrat, zapešće i skočni zglob). U kasnijoj su dobi i dalje prisutne promjene u pregibima, uz prisutnost na vjeđama, šakama i stopalima.

Zajedničko je za sve dobne skupine da je prisutan intenzivan svrbež koji narušava kvalitetu života i često remeti san bolesnika. Bolest ima kroničan karakter, a izmjenjuju se razdoblja poboljšanja i pogoršanja kliničke slike i promjena na koži.

Liječenje je atopijskog dermatitisa simptomatsko i osnovni cilj je spriječiti nastanak suhe kože, ublažiti svrbež i kontrolirati osip te spriječiti komplikacije u vidu infekcija kože. Liječenje uključuje odgovarajuću njegu kože primjenom isključivo pH neutralnih sapuna te dobru hidratizaciju kože, jer je kod ove bolesti koža izrazito suha.

Također je potrebno izbjegavati sve iritirajuće faktore koji mogu dovesti do pogoršanja bolesti. Iritirajući faktori su specifični, stoga je potrebno otkriti koji su to iritansi koji dovode do pogoršanja bolesti kod pojedinog bolesnika. Neki od najčešćih iritansa su: vunena odjeća, prehladno vrijeme, emocionalni stres, boravljenje u pregrijanim prostorijama, upotreba neodgovarajućih kozmetičkih preparata, deterdženti itd.

U većine bolesnika alergeni igraju značajnu ulogu u manifestaciji i egzacerbaciji bolesti. Ako su poznati alergeni koji dovode do pogoršanja (egzacerbacije bolesti), potrebno ih je izbjegavati.

Od lijekova, najčešće se primjenjuju lokalni kortikosteroidi. Oni djeluju protuupalno i ublažavaju svrbež. Liječenje kortikosteroidima provodi se nekoliko tjedana i pod nadzorom liječnika. Unatoč dobrom učinku na sve simptome atopijskog dermatitisa, ne smiju se koristiti neprekidno duže vrijeme, jer mogu dovesti do neželjenih učinaka (stanjenja kože ili atrofije i proširenja krvnih žila ili teleangiektazija).

Koriste se i antialergijski lijekovi (antihistaminici), jer imaju pozitivan učinak na smanjenje svrbeža kože. Pomaže i sedativan (uspavljujući) učinak ovih lijekova, jer poboljšavaju san bolesnika kada se uzimaju navečer.

U novije se vrijeme u liječenju atopijskog dermatitisa koriste i tzv. imunomodulatori za lokalnu primjenu (takrolimus i pimekrolimus). Ovi lijekovi primjenjuju se lokalno i, za razliku od kortikosteroida, nemaju neželjene učinke na kožu (nema pojave atrofije i teleangiektazija). Zbog mogućih sistemskih nuspojava, koriste se isključivo po preporuci specijalista kod srednje teških i teških oblika atopijskog dermatitisa.

U osoba s atopijskim dermatitisom korisnim se pokazao boravak na moru i kupanje u moru, uz obavezno izbjegavanje dužeg izlaganja sunčevim zrakama.