Pravilno uzimanje lijekova

Za sigurnost i učinkovitost lijekova jamče proizvođači koji su dužni provoditi različite kontrole, od ulaska sirovine pa sve do gotovog proizvoda. Veledrogerije su dužne voditi računa o ispravnom čuvanju i transportu lijekova, a ljekarne o njihovom ispravnom čuvanju i izdavanju.

Kada lijek dođe u ruke pacijenta, izuzetno je bitno da se vodi računa o pravilnom čuvanju lijekova, a posebice o pravilnom uzimanju. Pravilno uzimanje lijekova nužan je preduvjet za njihov učinak, a nuspojave se ispravnom primjenom svode na najmanju moguću mjeru.

Za što se lijek primjenjuje, kada i koliko dugo ga treba uzimati, koji su mogući rizici ili nuspojave, kada se lijek ne smije uzimati, smije li se upravljati vozilom ili konzumirati alkohol za vrijeme primjene - ključna su pitanja na čijim se odgovorima temelji pravilna farmakoterapija. Prema tome, svaki bi bolesnik trebao znati odgovore na ova pitanja prije nego što počne uzimati novi lijek.
Iako se informacije o lijekovima nalaze na uputama u ambalaži, mnogim su pacijentima potrebni dodatni savjeti prilagođeni upravo njihovim potrebama. Takve savjete trebalo bi potražiti kod liječnika ili ljekarnika.

Poseban problem kod uzimanja lijekova predstavljaju interakcije između pojedinih lijekova koje nastaju istovremenom primjenom dvaju ili više lijekova. Takva primjena može za posljedicu imati promjenu intenziteta učinka jednog ili više lijekova (pojačanje ili smanjenje) i tada govorimo o interakciji između lijekova. Pacijenti katkad, a pogotovo u starijoj dobi, boluju od više, obično kroničnih, bolesti koje zahtijevaju liječenje pa se nerijetko događa da trebaju istodobno uzimati više lijekova. Uz stalnu terapiju kroničnih bolesti, može se u slučaju nekog akutnog oboljenja (primjerice, prehlade ili gripe, glavobolje, zubobolje ili neke ozljede), javiti i potreba za dodatnim lijekom. Kako bi se smanjio rizik od interakcija lijekova, bitno je da bolesnici koji već uzimaju lijekove, nove lijekove ne uvode samoinicijativno, bez savjeta liječnika.

Osim interakcija između pojedinih lijekova, moguće su interakcije i između hrane i lijekova. Povijest odnosa hrane i lijekova, i obrnuto, poznata je već od najstarijih povijesnih razmatranja. Danas na raspolaganju imamo mnoštvo najrazličitijih lijekova pa, taj odnos postaje sve značajnijim. Pojedini lijekovi koče, dok drugi pospješuju i pojačavaju iskoristivost i razgradnju hrane. Jednako tako, poznato je da pojedine vrste hrane mogu umanjiti ili pojačati učinkovitost pojedinih lijekova. Hrana može utjecati na apsorpciju, metabolizam i ekskreciju lijeka, a lijek može utjecati i na probavu (digestiju), metabolizam, apsorpciju i izlučivanje (ekskreciju) hranjivih sastojaka. Vrlo je bitno pomno proučiti uputu za lijek te se je svakako pridržavati ako uz određeni lijek postoji preporuka za izbjegavanje pojedine vrste hrane. 

Pravilno uzimanje lijekova

U dvije skupine bolesnika posebno važno voditi računa o pravilnom uzimanju lijekova - u starijih osoba i djece:

Starije su osobe u pravilu osjetljivije na primjenu uobičajenih doza lijekova, a kod njih su i nuspojave lijekova češće. Uzrok tome su specifičnosti organizma starijih osoba - slabljenje funkcije bubrega, smanjenje tekućine u organizmu, smanjenje mase jetrenog tkiva. Zbog činjenice da starije osobe često uzimaju više različitih vrsta lijekova, mnogo češće dolazi do interakcija između njih i njihova drukčijeg djelovanja. Zbog svega navedenog od iznimne je važnosti da stariji pacijenti, pogotovo oni koji uzimaju veći broj lijekova, vrlo pažljivo slijede upute liječnika ili ljekarnika o primjeni lijekova.

Djeca, a posebice dojenčad, na lijekove reagiraju drukčije od odraslih osoba. Prije odluke o primjeni lijeka za savjet se svakako treba obratiti pedijatru, čak i ako se radi o lijeku koji se izdaje bez liječničkog recepta. S pedijatrom treba provjeriti može li se taj lijek uzimati istovremeno s drugim lijekovima (ako dijete već uzima neke lijekove), što se događa ako se djetetu zaboravi dati jedna doza lijeka ili ako se jave neke nuspojave. Dijete može uzimati većinu lijekova koji se daju odraslima, aliprednost se obično daje najlakšem i najmanje neugodnom načinu davanja lijeka.

Sirup i kapi najčešći su oblici lijekova koji se koriste u najranijoj dobi: mogu se lako dati žličicom ili štrcaljkom. Čepići su također prikladan oblik lijeka za djecu ako ona odbijaju progutati lijek ili povraćaju, dakako, ako odgovarajući lijek postoji u tom obliku.

Svi lijekovi koje uzimamo mogu postojati u različitim oblicima. Prema mjestu primjene, lijekove dijelimo na one za unutarnju ili vanjsku primjenu. Lijekovi za unutarnju primjenu su oni koje uzimamo na usta (pijemo), a za vanjsku oni koje nanosimo na kožu ili sluznicu, ili uvodimo u tjelesne otvore. Primjena svakog od oblika ima svoje osnovne specifičnosti, kojih se treba pridržavati.