Autorica: Izv. prof. dr. sc. Tamara Braut, dr. med., spec. otorinolaringolog
KBC Rijeka
Brojne su funkcije nosa čija je uloga u našem zdravlju često neprepoznata i podcijenjena, a pacijentima i nepoznata.
Nosna šupljina početni je dio respiratornog trakta. Respiracijska funkcija nosa neposredno je povezana sa zaštitnom ulogom i osjetom njuha. Prolazeći kroz nosnu šupljinu, udahnuti zrak čisti se od prašine i mikroorganizama, vlaži i zagrijava te se time priprema za ulazak u niže dijelove dišnog puta (grkljan, traheja, bronhi i pluća), ali i prolaz kroz orofarinks i hipofarinks. Ako je nos začepljen te dišemo na grlo, nepripremljeni hladni zrak iz okoline može potaknuti razvoj bolesti ždrijela i usne šupljine (razne grlobolje) pa čak i karijesa te češćih problema s donjim dišnim putovima.
Kroz nosnu se šupljinu otplavljuju suze te je bitna i za zdravlje oka, a kroz Eustahijevu cijev zrak iz epifarinksa dospijeva u srednje uho te je uredno nazalno disanje bitno i za održavanje ispravnih tlakova u srednjem uhu. Stoga je nos, na neki način, središnji dio ove anatomske regije te je zdravlje nosa bitno i za zdravlje sinusa, uha, grla, pluća, pa čak i oka. Sposobnost kojom osigurava visoki stupanj zagrijavanja i vlaženja zraka što prolazi kroz nosnu šupljinu uvjetovana je složenom arhitektonikom strukture nosnih hodnika i paranazalnih sinusa uz obilnu mrežu krvnih žila s brojnim arteriovenskim anastomozama, što čini nos jednim od najprokrvljenijih organa tijela.
U nosnoj šupljini nalazimo sluznicu s respiratornim epitelom (višeredni cilindrični epitel s trepetljikama). Sluznici pripada vodeća uloga u zaštitnoj funkciji nosa. Izuzetno je bitna dobra pokretljivost cilija – mukocilijarni transport, jer se njihovim gibanjem pokreće mukoza (sluz), odstranjuju se udahnute čestice i sprječava se njihovo zadržavanje u nosu te posljedični upalni proces. Za konstantnu aktivnost cilija i gibanje trepetljiki potrebna je adekvatna hidracija i unos elektrolita kojima je posebno bogata morska voda, što je čini pogodnijom za ovlaživanje nosne sluznice od obične vode, a broje su studije dokazale posebnu elektrolitnu vrijednost morske vode Jadrana.
Vrijednosti mukocilijarnog transporta produžuju se nakon virusnih infekcija sluznice nosa, kroničnih oboljenja sluznice nosa i sinusa (npr. kroničnih rinosinusitisa s nosnom polipozom), nakon adenoidektomije, radioterapije, kirurških zahvata na strukturama nosa (npr. termokoagulacije nosnih školjki) u laringektomiranih pacijenata, ali i kod pušača, na velikim nadmorskim visinama, u trudnoći pa čak i kod nekih sportaša (npr. dugoprugaša). Na mukocilijarni transport (klirens) utječu i pojedini lijekovi (npr. atropin) i konzervansi koji se dodaju preparatima za nos.
Stoga pospješivanje kretanja mukoze (sluzi) nosnim lavažama morskom vodom može ublažiti simptome i poboljšati kvalitetu života kod svih navedenih bolesti, ali i kod fizioloških stanja poput trudnoće, u sportaša i sl. Dobro je poznato da boravak u zatvorenim i grijanim prostorijama dodatno isušuje i oštećuje nosnu sluznicu te smanjuje zaštitu mukozne barijere, što olakšava razvitak upalnih procesa. Bliski kontakt većeg broja ljudi u takvim prostorijama također doprinosi širenju kapljičnih infekcija. Zbog toga su respiratorne infekcije znatno češće u jesen i zimu, za razliku od ljeta kada se više bavimo aktivnostima na otvorenome.
U rinološkoj problematici, kao i inače u medicini, terapijske postupke možemo podijeliti na etiološke i simptomatske. U etiološkom smislu primjenjuju se npr. antibiotici kod bakterijskih infekcija, dok za virusne infekcije nemamo prave etiološke terapije jer antibiotici ne djeluju na viruse.
Čišćenje i toaleta nosa spadaju u najosnovnije lokalne tretmane bez kojih nijedna dodatna terapija neće biti učinkovita. Pacijenti obično zanemaruju značenje nosne toalete ne samo u liječenju rinoloških bolesti već i u njihovoj prevenciji te u sklopu svakodnevne opće higijene koja je posebno važna u hladnijim godišnjim dobima zbog isušivanja sluznice u sezoni grijanja. To se upravo najučinkovitije postiže ispiranjem i redovitim toaletama nosnih šupljina, koje su posebno važne. Mogu se koristiti izotonični pripravci povoljni u svakodnevnoj toaleti, kao i hipertonične otopine korisne za smanjivanje edema nosne sluznice tijekom upala.
Iznimno je važna edukacija o eliminaciji raznih iritansa, sitnih čestica nečistoća, kao i alergena, virusa i bakterija te drugih mikroorganizama udahnutih tijekom dana s nazalne sluznice. Poželjno je savjetovati pacijente i u sklopu svakodnevnih preventivnih mjera. Ispiranja i toalete služe poticanju transportne funkcije trepetljikavog epitela te eliminaciji iritansa, alergena i sekreta s nosne sluznice te su time korisne u sprječavanju daljnje alergijske ili imunološke reakcije. Navedenim se smanjuje i količina upalnih medijatora te poboljšava kontakt sluznice s intranazalno primijenjenim lijekovima što je, osim preventive, korisno kao potpora u terapiji. Prije aplikacije intranazalne terapije, potrebno je dobro ispuhati sekret iz nosa te po mogućnosti učiniti toaletu nosne šupljine (objasniti pacijentu da lokalno aplicirana terapija neće djelovati ako ne počisti nos, jer ostane u sluzi te ne može doprijeti do sluznice).
Brojne su studije dokazale ublažavanje nosne simptomatologije te smanjenje potrebe za farmakoterapijom u pacijenata koji su redovito provodili lavaže hipertoničnim otopinama morske vode kod kroničnih rinosinusitisa.
Na temelju svega navedenog, u ovim nikad zahtjevnijim vremenima borbe s pandemijom bolesti COVID-19, ispiranje i toalete nosnih šupljina uz inhalacije mogu se preporučiti u preventivne, kao i u terapeutske svrhe.
