Kontakt

Jeste li zdravstveni djelatnik?

Kontakt

Jeste li zdravstveni djelatnik?

Kako razviti radne navike kod djece

4 min čitanja Objavljeno: 05.6.2014.

Nitko se od nas ne rađa s gotovim i usađenim radnim navikama, već je njihovo usvajanje dio razvojnog procesa. Pozitivno usvojene radne navike igraju veliku ulogu u životu svakog pojedinca, stoga ih je ključno kod djeteta razviti, kako bi s lakoćom išlo ukorak sa sve složenijim školskim, kao i kasnijim životnim obavezama.

Početno bi pitanje bilo: u kojoj dobi dijete može započeti usvajati radne navike, odnosno, kada da pred dijete postavite prve zadatke i obaveze? Možda ponešto neočekivani odgovor, ali radne se navike počinju usvajati od trenutka rođenja. Dijete jede, presvlači se i spava u određeno vrijeme i taj je dnevni raspored određen od roditelja, ali s obzirom na djetetove prirodne zahtjeve. Upravo je to formula za daljnje stjecanje radnih navika. Vi kao roditelji dajete zadatak, pritom pazeći na sposobnosti i mogućnosti svojeg djeteta. To je osnovni obrazac koji će se s vremenom proširiti i kako dijete bude odrastalo tako će se od njega očekivati sve veća uključenost u obavljanju određenih aktivnosti. Bitno je naglasiti kako su djeca vrlo sposobna i većinom mogu puno više od očekivanog. Samo im se mora ukazati povjerenje.

Djeca su vrlo sposobna i većinom mogu puno više od očekivanog

Radne se navike nužno stječu postepeno, prilagođeno djetetovoj dobi i sposobnostima. Kada dijete počne svjesno i razumno sudjelovati u komunikaciji i interakciji s drugim članovima obitelji znači da je spremno za veće zadatke i odgovornosti. Optimalno vrijeme je individualno, otprilike oko godinu dana ili nešto ranije, kada dijete počne hodati i samostalno se igrati. Tada možete započeti s osnovama: usvajanjem higijenskih navika, pranje ruku prije obroka, korištenje salvete, pospremanje igračaka, pozdravljanje gostiju. To je bitno razdoblje kada se stječe temelj kulturnog ophođenja, higijenske i ostale osnovne radne navike, koje će se tijekom života samo nadograđivati.

Tijekom predškolskog perioda, osim što i dalje morate njegovati sve „naučeno“, možete ih početi navikavati da svoj izgled održavaju urednim: da se samostalno umiju, počešljaju, operu zube, uredno slože odjeću nakon skidanja. Također, naviknite ih da pospremaju za sobom, da svoj tanjur odlože u sudoper nakon obroka te da pospreme igračke na predviđeno mjesto i poravnaju krevet poslije ustajanja. Usto, mogu i obavljati neke jednostavnije poslove u kućanstvu, uz vašu pomoć i nadzor, poput zalijevanja cvijeća, hranjenja kućnog ljubimca, vađenja pošte iz sandučića ili brisanja prašine s namještaja. Isto tako, imajte na umu da djeca te dobi najlakše uče kroz igru, tako da pokušajte zadatke učiniti što zabavnijim i interesantnijim.

Od velike je važnosti da dijete na bilo koji način bude nagrađeno ili pohvaljeno za ono što dobro učini. Ovo je vrlo važan korak jer se na taj način rad povezuje s nečim pozitivnim i smislenim, što daje konkretne rezultate. Djeca znaju pružati otpor te iz inata odbiti izvršiti zadatak, ako im je taj rad nametnut, u njemu ne vide smisao ili po završenom poslu ne dobiju adekvatnu nagradu. Ta nagrada uistinu ne mora biti ni velika ni materijalna. Dovoljno je da dijete uvidi da sudjeluje i doprinosi i da se osjeti posebnim i vrijednim kad u nečemu uspije, a za to je dovoljno jedno malo „bravo“, poljubac, „petica“ pljesak ili dodatno ohrabrenje. Djeca vole čuti i da su već dovoljno velika za neki posao, primjerice: „sada si već dovoljno velik da se sam počešljaš…“. Važno je da dožive rad kao nešto pozitivno, što ima smisla i daje dobre rezultate. Kao kaznu, nemojte pribjegavati vikanju i fizičkom kažnjavanju, već uskratite nagradu (igranje igrica, gledanje televizije ili drugo) i objasnite zašto je to tako. Nemojte prijetiti ako tu prijetnju ne mislite ispuniti. Razmislite prije nego što odredite kaznu, neka bude neka koju ćete moći i htjeti provesti u djelo.

Želimo li da dijete uistinu usvoji radne navike moramo paziti na dvije svari: strpljivost i dosljednost. Strpljivost, zato što treba proći određeno vrijeme da se navika obavljanja zadataka usvoji. Zadatak će trebati ponoviti nekoliko puta kroz više dana. Važno je da ne izgubite strpljenje i da ne obavite zadatak umjesto djeteta. Pravila su važna u procesu odgoja i razvijanja radnih navika. Djetetu jasno morate reći što se od njega očekuje i postaviti pravila da bi znalo koje su njegove obaveze u obitelji. Tih se pravila zatim valja držati, ne samo dijete, već i vi. Znamo da ponekad nemamo dovoljno vremena i volje „natezati“ se s djetetom koje odbija izvršiti obvezu, ali trebate biti dosljedni. Ako zahtijevate od djeteta da obavi neki zadatak, onda ga uvijek mora obaviti, a ne samo povremeno. Dakako, ako postoji opravdani razlog, nemojte siliti.

Što se tiče školaraca i školskih obaveza, pokazalo se vrlo produktivnim napraviti raspored učenja, koji treba biti rezultat zajedničkog dogovora roditelja i djeteta. Odredite zajedno prioritete i redoslijed učenja (npr. prvo teži zadaci, onda lakši, prvo predmet koji ne leži dobro, potom draži ili obrnuto). Naučite dijete da upravlja vremenom, pomozite mu da organizira obaveze i učenje nakon škole. Uspostavite svakodnevnu rutinu učenja i pisanja zadaća. Dogovorite se koje će to vrijeme biti i uvijek se toga držite. Budite u toku, provjeravajte i pomažite mu sa zadacima. Postavljajte pitanja jer će na taj način dijete naučiti uočiti bitno i biti će spremnije na moguća pitanja učitelja. Također ga ohrabrite da pita o svemu što mu nije jasno ili što ga zanima, tako će razviti radoznalost i moguću intrinzičnu motivaciju za učenjem. Na kraju učenja, na glas prepričajte lekciju i sažmite najbitnije, za bolje razumijevanje pročitanog. Nemojte nikada pisati zadaće umjesto djeteta. Objasnite ponovno i potičite, pokažite sličan zadatak, ali zadaću neka dijete radi samo, uz vašu pomoć. Osigurajte mu udobnu stolicu i stalno mjesto za učenje, gdje će se moći bolje koncentrirati i pazite na pravilno osvjetljenje. Omogućite djetetu pauzu nakon svake etape učenja, kao i malu nagradu (čokoladu, kratko gledanje televizije ili igru). Isto tako poštujte njegov umor i omogućite mu kvalitetan odmor kada je to potrebno.

Dakle, osjećaj dobrovoljnosti, a ne prisile, i pozitivno obiteljsko okruženje svakako su najvažniji u procesu usvajanja radnih navika. U zahtjevima treba biti odmjeren, prilagoditi zadatke uzrastu i mogućnostima djeteta, treba pomoći kod njihovog izvršavanja i biti strpljiv i dosljedan. Ako ponekad bude teško, samo se sjetite da su usvojene radne navike dugoročno od velike važnosti za budućnost vašeg djeteta.

Jeste li zdravstveni djelatnik?

Pristupanjem stranici preuzimate odgovornost na sve poduzete radnje i dostavljene podatke. Svaka zlouporaba ove stranice podliježe odgovornosti.