Kontakt

Jeste li zdravstveni djelatnik?

Kontakt

Jeste li zdravstveni djelatnik?

Sindrom kroničnog umora

2 min čitanja Objavljeno: 03.6.2014.

Svakodnevni radni napori, kuća, obitelj i još stotinu drugih obaveza čine našu svakodnevicu, stoga je normalno da se s vremena na vrijeme svi umorimo. Sindrom kroničnog umora je prilično drugačiji od običnog umora, stoga ne zaključujmo prebrzo.

Ne postoji konsenzus stručnjaka o sindromu kroničnog umora, o tom se stanju relativno malo zna, a misteriju pridonosi i nejasno smještanje sindroma u područje psihičkog ili fizičkog. Kao rezultat, liječnici relativno rijetko dijagnosticiraju sindrom kroničnog umora, a ne postoji ni određeni medicinski pregled koji bi jasno ukazao na njega. Ipak, sa sigurnošću možemo tvrditi da je povezan sa stresom i depresivnim stanjima. Nabrojimo glavne simptome: bolovi u mišićima i zglobovima, problemi s pamćenjem i koncentracijom, upaljeno grlo, loš san, glavobolje i teška fizička i psihička iscrpljenost uz ukupno trajanje dulje od šest mjeseci. Stanje je ustvari slično konstantnoj gripi. Umor nakon tjelovježbe ili napornog dana nikako ne spada u tu kategoriju.

Sindrom kroničnog umora najčešće se javlja između četrdesete i pedesete godine života, i to češće kod žena

Navedeni simptomi redovito se vraćaju i znatno onesposobljavaju osobu u svakodnevnom funkcioniranju. Čak i mali napori izazivaju duge i teške umore. Pati i društveni život jer je oboljeli u „prvoj brzini“ s obzirom na okolinu. Osoba koja pati od sindroma kroničnog umora ne može raditi više od tri, četiri sata dnevno, teško obavlja kućanske poslove, a nakon svake akcije potreban joj je višesatni odmor. Ako uočite spomenute simptome i oni uistinu traju dulje od šest mjeseci, obratite se svom liječniku s jasnim činjenicama o vašem stanju.

Sindrom kroničnog umora najčešće se javlja između četrdesete i pedesete godine života, i to češće kod žena. Često je povezan s nizom drugih psihofizičkih bolesti. Uglavnom se javlja iznenada, kao ostatak neke virusne infekcije ili rezultat vrlo stresnog događaja.

Sad dolazimo do važnog utjecaja psihičkog stanja na sindrom kroničnog umora, koji liječnici, ali i pacijenti često zanemaruju, fokusirajući se na fizičke uzroke bolesti. Međutim, povezanost s depresivnim stanjima nije slučajna. Psihički loše stanje osobe uvijek se očituje i u tijelu. Zato se prije antidepresiva preporučuje lagana i postupna tjelovježba. Ona aktivira tijelo i um, kao rezultat ispuštanja hormona poput endorfina i serotonina (za početak, provjerite članak „Kako se motivirati za vježbanje“). Upravo zbog dvojne, psihofizičke prirode ovog sindroma preporučuje se istovremeni pristup tijelu i duhu. Blagi i zdravi umor vodi kvalitetnom snu, a to je već odličan prvi korak. Također, najvažnije je osvijestiti problem, treba porazmisliti o svom životu i navikama koje ga čine, popričati s obitelji, priuštiti si odmore, primjerice opuštajuću kupku s vremena na vrijeme. Iako se u popularnim medijima zna trivijalizirati sindrom kroničnog umora, on zasigurno postoji, unatoč nejasnim uzrocima, dijagnozi i liječenju.

Prije nego što si počnete pripisivati simptome ovog sindroma budite iskreni prema sebi, znamo da je ponekad najjednostavnije naći fizički uzrok našim boljkama, ali sindrom kroničnog umora je prilično rijedak.

Jeste li zdravstveni djelatnik?

Pristupanjem stranici preuzimate odgovornost na sve poduzete radnje i dostavljene podatke. Svaka zlouporaba ove stranice podliježe odgovornosti.