Kontakt

Jeste li zdravstveni djelatnik?

Kontakt

Jeste li zdravstveni djelatnik?

Što kada školarac odbija pisati zadaću?

2 min čitanja Objavljeno: 20.10.2017.

Mnoga su djeca s radošću dočekala početak nove školske godine. Nakon ljetnih razbibriga, škola donosi promjene i obveze. Tu su već i prvi ispiti i ocjene koje, uz socijalizaciju i privikavanje na nove izazove, školarce uvode u za njih sasvim nov svijet.

Neka djeca s lakoćom prihvaćaju dnevni ritam školskih obveza, dok druga radne navike stječu teškom mukom. Pretrpanost gradiva i razreda, udžbenici nimalo atraktivni djeci navikloj na sasvim drukčiju razinu, učestalost i zanimljivost poticaja koju ostvaruju putem novih medija izvan škole te gotovo potpun izostanak prostora i vremena za slobodnu igru i kretanje u školama u kojima se tjelesni već u nižim razredima redovito preskače jer se nije stiglo “obraditi zadano”, samo su neki od razloga zbog kojih dijete odbija pisati zadaću.

Nadali ste se da će radne navike i pisanje zadaće usvojiti u dnevnom boravku? Ne, tamo ih je na to netko prisiljavao. Kad u trećem ili četvrtkom razredu taj netko više ne visi nad njima, pisanje zadaće neće se realizirati magijom, niti će biti rezultat navike jer se navika pisanja zadaće nije razvila. Jedina navika koja se razvila je slušanje autoriteta u trenu u kojemu je on prisutan. Kad nije, miševi kolo vode.

Odredite najbolji dio dana za pisanje zadaće i ne dopuštajte smetnje koje bi djetetu mogle otežati rad.

Budite toga svjesni kad vam prva reakcija na odbijanje aktivnosti bude kažnjavanje. Najprije isključite sve fiziološke faktore koji bi eventualno mogli utjecati na motivaciju vašega djeteta da se ozbiljno primi posla.

Provjerite djetetov vid! Odlazak oftalmologu isključit će mogućnost da dijete zbog kratkovidnosti ima teškoća u učenju. Pregled logopeda može isključiti disleksiju i slične poremećaje, koji uvelike utječu na dječju motivaciju i samopouzdanje za rad. Ne ustručavajte se razgovarati s učiteljicom, psihologicom i pedagogicom u školi – njihov je posao da vam pomognu. No, one to ne mogu, ako sami ne zatražite.

Ne samo da trebate osigurati djetetu dnevnu rutinu u kojoj će, uz raznovrsnu prehranu i dovoljnu količinu odmora, imati najbolje predispozicije za uhvatiti se u koštac sa školskim obvezama, već morate biti svjesni da djeca često ne znaju reći što ih muči. A i kad znaju što ih muči, ponekad ne znaju kako to reći. Imajte strpljenja i razumijevanja i budite na raspolaganju ako vas dijete treba.

Pružite djetetu udobno i mirno okruženje za nesmetan rad: mirni kutak u kojem je ono kralj ili kraljica, osobito ako ima braće i sestara. Odredite najbolji dio dana za pisanje zadaće i ne dopuštajte smetnje koje bi djetetu mogle otežati rad. Ugasite TV, radio i ostale razarače koncentracije. Prilagodite raspored djetetu, a ne svojim i djetetovim željama. To da previše izvanškolskih aktivnosti iscrpljuje dijete i oduzima mu energiju za pisanje zadaće, za neku je djecu istina, a za drugu laž. Morate isprobati da biste saznali.

Na kraju, pobrinite se da dijete ima i motivaciju za rad: nakon napisane zadaće slijedi nagrada. I vi sebe nagradite kad odradite cijeli dan – kavom, knjigom ili kupkom, i ne zovete to podmićivanjem, zar ne!?

Jeste li zdravstveni djelatnik?

Pristupanjem stranici preuzimate odgovornost na sve poduzete radnje i dostavljene podatke. Svaka zlouporaba ove stranice podliježe odgovornosti.