Autorica: Martina Šepetavc, mag. pharm.
Sindrom policističnih jajnika (PCOS) kompleksni je hormonski i metabolički poremećaj u žena reprodukcijske dobi koji karakteriziraju disfunkcija jajnika, nepravilnost menstrualnog ciklusa i neplodnost. Prema Europskim kriterijima za postavljanje dijagnoze, čak 15 – 22 % žena ima PCOS, što znači da preko 105 milijuna žena u svijetu ima ovaj sindrom.
Stein i Leventhal su 1935. godine opisali sindrom kao skup simptoma: amenoreja (izostanak menstruacije), pojačana dlakavost i pretilost udruženi s povećanim i policističnim jajnicima. U ranijim klasifikacijama morfološki izgled jajnika igrao je glavnu ulogu, a danas se težište problema fokusira na endokrinološku obradu bolesnice.
Tipične endokrinološke promjene obuhvaćaju porast razine muških spolnih hormona testosterona i androstendiona (hiperandrogenemija), kao i izmijenjenu funkciju hipofize s prevagom LH u odnosu na FSH (inverzni omjer FSH/LH). Čak 30 – 50 % žena ima odnos između LH-a i FSH-a veći od dva odnosno tri. Prateće su pojave česta hipotireoza, hiperprolaktinemija, hiperinzulinemija i inzulinska rezistencija te poremećaj rada nadbubrežne žlijezde.
Debljina je vrlo čest pratitelj sindroma policističnih jajnika i hiperandrogenemije. Oko 30 – 70 % žena s PCOS-om ima povećanu tjelesnu masu (BMI ≥ 25 kg/m²). Prevladava androidna pretilost i povećana količina visceralne masti. Čak i u žena s PCOS-om i normalnom tjelesnom masom nađena je veća akumulacija visceralnoga masnog tkiva u odnosu na opću populaciju. Gotovo 80 % žena s PCOS-om i pretjeranom tjelesnom masom te oko 30 – 40 % žena s PCOS-om normalne tjelesne mase ima inzulinsku rezistenciju. Bolesnice imaju smanjenu osjetljivost adipocita na inzulin, a razlozi mogu biti smanjena količina GLUT 4 transportera u adipocitima i/ili smanjena količina beta podjedinice receptora za inzulin u visceralnom masnom tkivu.
Terapija u liječenju PCOS-a do sada je bila regulacija tjelesne mase uz tjelovježbu i hipokalorijsku dijetu (500 kcal deficita/dan), metformin, oralna hormonska kontracepcija ili gestageni.
Istraživanja su pokazala da je mioinozitol medijator inzulina u stanicama jetre te da njegov nedostatak uzrokuje smanjeni odgovor na inzulin u žena s PCOS-om. Ovo stanje s vremenom vodi u inzulinsku rezistenciju i šećernu bolest tipa II. Isto tako, uočeno je da je mionizitol medijator FSH-a u stanicama jajnika i da je neophodan za rast folikula (FCG – Follicular Growth Compound). Manjak mioinozitola uzrokuje ovarijsku rezistenciju na FSH, dok su visoke doze mioinozitola u folikularnoj tekućini znak dobre folikularne kvalitete i kvalitete jajne stanice.
Mioinozitol je najrasprostranjeniji stereoizomer inozitola (vitamina B8) u prirodi. Naš organizam stvara dostatne količine inozitola razgradnjom glukoze, a njegovi izvori u namirnicama su mahunarke, citrusi, dinja i cjelovite žitarice. Unatoč mogućnosti organizma da sam stvara inozitol i njegovoj širokoj rasprostranjenosti u hrani, žene koje boluju od PCOS-a ne mogu postići njegovu odgovarajuću razinu u organizmu zbog veće brzine njegove razgradnje u odnosu na brzinu stvaranja, kao ni apsorpciju inozitola unesenog putem hrane.
Mioinozitol je prekursor inozitol-3-fosfata i jedan je od najznačajnijih sekundarnih glasnika signalnog puta u stanici. Regulira odgovor stanice na inzulin i sekundarni je glasnik gonadotropina u jajniku. Deficit mioinozitola snižava aktivnost fosfatidil-inozitol-3-kinaze, a posljedično je i aktivnost metformina ograničena uslijed snižene razine mioinozitola pa terapija metforminom u bolesnica s PCOS-om ne postiže svoj odgovarajući učinak.
Dokazano je pozitivno djelovanje mioinozitola u metaboličkim funkcijama. U randomiziranom, dvostruko slijepom, ukriženom ispitivanju s bolesnicama prekomjerne tjelesne mase u adolescentnoj dobi s PCOS-om i rezistencijom na inzulin koje su koristile mioinozitol u dnevnoj dozi od 4 g uz 400 mcg folne kiseline kroz razdoblje od 6 mjeseci dokazano je značajno smanjenje:
- tjelesne mase do 5,36 kg
- BMI-ja do 1,65 kg/m2
- opsega struka do 2,9 cm
- potkožnog masnog tkiva do 52,5 cm2
- razine inzulina do 2,2 ml/l
Osim toga, dokazano je da mioinozitol pozitivno utječe na homeostazu hormona i inzulinske signalizacije hormona jer smanjuje hiperandrogenizam, hirzutizam i učestalost akni. Prospektivno ispitivanje u trajanju od 6 mjeseci tijekom kojeg su bolesnice s PCOS-om i hirzutizmom koristile mionizitol u dozi od 4 g dnevno uz 400 mcg folne kiseline pokazalo je da smanjuje hirzutizam, ukupnu razinu androgenih hormona i inzulinsku rezistenciju, a istovremeno povećava razinu estradiola.
Mionizitol je u randomiziranom, dvostruko slijepom ispitivanju koje je trajalo 16 tjedana u pacijentica s PCOS-om i hirzutizmom koje su uzimale 4 g mioinozitola dnevno uz 400 mcg folne kiseline pokazao sljedeće učinke:
- povećava osjetljivost na inzulin za 84 %
- povećava vrijednost progestina
- smanjuje trigliceridemiju za 52 %
- smanjuje ukupni i slobodni testosteron
Vezano za učinke mioinozitola u funkciji ovulacije, u ispitivanju koje je trajalo 14 tjedana uočeno je brže sazrijevanje folikula u skupini ispitanica s PCOS- om koje su uzimale 4 g mioinozitola dnevno uz 400 mcg folne kiseline u odnosu na skupinu ispitanica koje su koristile samo 400 mcg folne kiseline. Razina estrogena u plazmi značajno je rasla nakon prvog tjedna korištenja kombiniranog dodatka prehrani, došlo je do značajno bolje regulacije menstrualnog ciklusa i vrijeme ovulacije je skraćeno – 24,5 dana u odnosu na kontrolnu skupinu gdje je prosječno vrijeme ovulacije bilo 40,5 dana.
Nakon 6 mjeseci uključivanja mioinozitola u terapiju žena s PCOS-om, vraćena je spontana ovulacijska aktivnost u 72 % slučajeva, a u 55% slučajeva postignuta je trudnoća.
Znatan broj bolesnica s PCOS-om koje žele trudnoću ulazi u procese potpomognute oplodnje, gdje unatoč velikom broju oocita dobivenih tijekom stimulacije gonadotropinima, oociti nisu zrele niti su zadovoljavajuće kvalitete.
Ispitivanje učinka mioinozitola u funkciji ovulacije i tehnikama potpomognute oplodnje pokazalo je da doza od 4 g mioinozitola dnevno uz 400 mcg folne kiseline:
- smanjuje broj dana stimulacije
- smanjuje ukupan broj jedinica FSH-a, tj. povećana je mogućnost trudnoće
- smanjuje se vršna vrijednost, E2 što smanjuje broj stimuliranih ciklusa prekinutih zbog rizika od hiperstimulacijskog sindroma
- prosječan broj nezrelih i degeneriranih jajnih stanica značajno pada
- povećava kvalitetu jajne stanice
- poboljšava kvalitetu embrija
Uvođenjem metformina u terapiju PCOS-a, moguće su česte nuspojave u gastrointestinalnom traktu poput mučnine i proljeva, zbog čega bolesnice nerijetko odustaju od terapije, a pri dugotrajnoj uporabi metformina potrebna je kontrola vitamina B12 zbog mogućeg smanjenja njegove apsorpcije.
Komparativnim ispitivanjem metaboličkih i hormonskih učinaka mioinozitola u odnosu na metformin kod žena s PCOS-om tijekom kojeg je jedna skupina bolesnica koristila mioinozitol, a druga metformin kroz 6 mjeseci, dokazano je sljedeće:
- učinak mioinozitola i metformina na inzulinsku osjetljivost, hiperinzulinemiju, redovitost menstruacijskih ciklusa i ovulaciju je sličan
- mioinozitol ima značajnije poboljšanje HOMA-IR u odnosu na metformin
- metformin povećava osjetljivost na inzulin preko inozitola
- mioinozitol poboljšava rast folikula i kvalitetu oocita dok je učinak metformina upitan
- mioinozitol smanjuje serumsku razinu androgena uz pozitivan učinak na hirzutizam i akne, a učinak metformina je upitan
- mioinozitol nema značajnih neželjenih djelovanja, a metformin ih pokazuje i pri niskim dozama.
Iz svega navedenog, vidljivo je da je uvođenje dodatka prehrani u dnevnoj dozi od 4 g mioinozitola i 400 mcg folne kiseline temeljeno na znanstvenim dokazima i pruža novu mogućnost u terapiji bolesnica s PCOS-om. Ova vrsta suplementacije može se razmotriti kao prvi izbor terapije za poboljšanje plodnosti s obzirom na to da nisu pokazane značajnije nuspojave te da je sigurna i tijekom trudnoće.
Preporuka mioinozitola od strane liječnika i ljekarnika bolesnicama s PCOS-om imat će višestruku korist, od povećanog broja ovulacija pa time i povećanog broja trudnoća s većim brojem živorođene djece do smanjenja androgena, što dovodi do poboljšanja hormonskog profila. Isto tako, poboljšanje glikemijskog profila dovest će do smanjenja pojavnosti šećerne bolesti tipa II, metaboličke bolesti i komplikacija u trudnoći.
Vezani proizvod:
