Akantamebe su ubikvitarne jednostanične praživotinje koje se najčešće nalaze u vodenim sustavima (jezera, rijeke, mora, bazeni, vode iz slavine), no obitavaju i u zemlji, zraku te u uređajima za klimatizaciju. U neaktivnom obliku (cista) mogu preživjeti godinama i to u vrlo ekstremnim uvjetima (od -20 °C do +42°C). Kada postoje pogodni uvjeti, cista prelazi u aktivni oblik (trofozoit) i tada se produciraju enzimi koji joj omogućavaju i olakšavaju penetraciju u tkiva.
Akantameba se kao uzročnik humane bolesti prvi puta spominje 1973. kao uzročnik granulomatoznog encefalitisa te diseminirane granulomatozne upale kojom su zahvaćeni sinusi, pluća i koža. Granulomatozne upale javljaju se kod imunokompromitiranih osoba za razliku od keratitisa koji se javlja kod inače zdrave populacije. Keratitis je izuzetno težak i u nekih slučajevima može izazvati i sljepoću.
Akantamebni keratitis se u 80 % do 90 % slučajeva vezuje uz nosioce kontaktnih leća kod kojih često nastaju mikroerozije rožničnog epitela. One su male i brzo zacijele, ali upravo one omogućuju akantamebi ulazak u rožnicu i izazivanje upale.
Klinički znakovi su nespecifični, tako da postavljanje dijagnoze može biti teško. Oko 65 % akantamebnog keratitisa u početku je dijagnosticirano i liječeno kao herpetički keratitis. Pacijenti se žale na jaku bol koja je u početku neproporcionalna kliničkom nalazu, zamagljen vid, osjećaj stranog tijela u oku, preosjetljivost na svjetlost te pojačano suzenje.
Karakterističan nalaz su perineuralni infiltrati i prstenasti apsces, no oni se javljaju u kasnijoj fazi bolesti. Kod nekih pacijenata može doći do prednjeg uveitisa (upale srednje očne ovojnice), povišenja očnog tlaka te nastanka mrene.
Rana dijagnoza ključna je za učinkovito liječenje amebnog keratitisa. Prvi korak je postavljanje sumnje na akantamebu kao mogućeg uzročnika, posebno kod nosioca kontaktnih leća kod kojih je nedavno dijagnosticiran neki oblik keratitisa, a kojima propisana terapija ne djeluje.
Prisutnost akantamebe dokazuje se uzimanjem strugotina rožnice koje se nasađuju na hranjivu podlogu koja sadrži Escherichiju coli, konfokalnom mikroskopijom, PCR-om.
Prevencija je iznimno važna, što se posebno odnosi na edukaciju osoba koje nose kontaktne leće. Posebno treba naglasiti da se bez prethodnog oftalmološkog pregleda i edukacije kontaktne leće ne bi smjele kupovati.
U liječenju akantamebnog keratitisa koriste se amebocidi PHMB (poliheksametilen bigvanid,) koji spadaju u grupu dezinficijensa te propamidin izetionat (Brolene), klorheksidin i neomicin.
Budući da je akantameba vrlo otporna, preporučuje se kombinacija ovih lijekova i učestala primjena terapije (svakih sat vremena) i to nakon debridmana rožnice. Liječenje je dugotrajno.
Upotreba steroida u liječenju akantamebnog keratitisa je diskutabilna, no ipak većina smatra da bi ih trebalo izbjegavati. Kod teških oblika bolesti ponekad je potrebno transplantirati rožnicu, no to se ne čini sve dok je bolest u aktivnoj fazi.
Izuzetnu važnost u prevenciji ove teške bolesti ima edukacija nositelja kontaktnih leća. Tako je i Europsko udruženje oftamologa i kontaktologa (ECLSO) izdalo smjernice za osobe koje nose kontaktne leća te savjetuju sljedeće:
redovni oftalmološki pregledi svakih 6 do 12 mjeseci,
tijekom nošenja kontaktnih leća izbjegavati kontakt s vodom (plivanje, tuširanje, kupanje, umivanje i sl.),
prije rukovanja mekim kontaktnim lećama uvijek temeljito oprati i osušiti ruke,
pri održavanju i čišćenju kontaktnih leća potrebno je pridržavati se preporuke proizvođača i oftalmologa,
kontaktne leće čuvati u čistim spremnicima/ kontejnerima,
spremnik treba isprati sterilnom tekućinom za čuvanje i osušiti na zraku,
zamijeniti spremnik/kontejner svaka 3 mjeseca,
ako se kontaktne leće upotrebljavaju tijekom bavljenja vodenim sportovima, nositi naočale za plivanje.
Dr. med. Maša Mikuličić, oftalmolog
Reference:
Kanski JJ, Clinical Ophthalmology ,Butterworth Heinemann 2003, 96-142
Čupak K, Gabrić N,Cerovski B,Oftalmologija.Nakladni zavod Globus 2004,393-424
Rabinovitch T, Weissman SS, Ostler HB, et al. Acanthamoeba keratitis: clinical signs and analysis of outcome. Rev Infect Dis. Mar-Apr 1991;13 Suppl 5:S427
Hammersmith KM. Diagnosis and management of Acanthamoeba keratitis. Curr Opin
Ophthalmol. Aug 2006;17(4):327-31.
Sun X, Zhang Y, Li R, et al. Acanthamoeba keratitis: clinical characteristics and management. Ophthalmology. Mar 2006;113(3):412-6