Autorica: doc. dr. sc. Lucija Vanjaka Rogošić, spec. dermatovenerolog
Definicija:
Akne opisujemo kao polietiološku dermatozu na koži koja se najčešće javlja u razdoblju puberteta i adolescencije, ali se može javiti i kasnije. Javlja se na seborejičnim područjima kože, a karakterizirana je poremećajem keratinizacije sebacealnih folikula, što kao posljedicu ima stvaranje otvorenih i zatvorenih komedona, upalnih eflorescencija i ako se ne liječi na vrijeme – ožiljaka.
Akne su jedna od najčešćih kožnih promjena općenito.
U nastanku same bolesti sudjeluje nekoliko čimbenika, kao što su naslijeđe, hormoni i bakterije. U osnovnoj sebacealnoj jedinici dolazi do povećane folikularne epidermalne proliferacije uz povećano izlučivanje loja. To uvjetuje upalnu reakciju, a samim tim i prisutnost anaerobnih bakterija Propionibacterium acnes. Nakupljanje loja i odbačenih epitelnih stanica stvara masu koju zovemo komedon, koji može biti otvoren (comedo apertus) i zatvoren (comedo occlusus). Zbog zastoja loja i iritativnog djelovanja slobodnih masnih kiselina nastalih bakterijskom razgradnjom sebuma, folikul se širi i puca, a njegov se sadržaj širi u okolno tkivo, pri čemu nastaje upalna reakcija. To se očituje stvaranjem papula, pustula i apscedirajućih čvorova.
Klinička slika:
Prve promjene javljaju se najčešće između 10. i 13. godine, i to nešto ranije u djevojčica. Teži oblici češći su kod muškog spola. Akne se najčešće pojavljuju na licu, zatim na vratu, ramenima i gornjim dijelovima leđa te na nadlakticama.
Vrste akni obično dijelimo prema kliničkoj slici na blage, srednje i teške akne.
Novija podjela dijeli ih na 4 osnovna tipa:
- Acne comedonica
- Acne papulopustulosa
- Acne nodularis
- Acne conglobata
Acne comedonica najblaži su oblik bolesti. Karakterizirane su prisutnim otvorenim i zatvorenim komedonima, a ponekad se javi pokoja papula i/ili pustula.
Acne papulopustulosa nešto su teži oblik bolesti, gdje uz komedone nalazimo crvene bolne papule koje mogu prijeći i u papulopustule. Uz lice, mogu se pojaviti i na leđima, ali u blažem obliku.
Acne nodularis obilježene su pojavom brojnih papula i pustula, kao i pojedinačnih upalnih čvorova. Uz lice, promjene mogu biti smještene na leđima i presternalno.
Acne conglobata najteži su oblik bolesti. U kliničkoj slici nalazimo komedone, papule, pustule i hemoragične kruste nastale kao posljedica pucanja ranije navedenih promjena. Upalni proces zahvaća dublje dijelove folikula i perifolikularnog tkiva, uslijed čega nastaju tvrdi, bolni čvorovi. Daljnje stapanje čvorova može izazvati nastajanje crvenkastoplavih infiltrata. Takvi infiltrati s vremenom omekšaju i isprazne se pomoću fistule na površinu kože. Kao posljedica zaostaju ružni, atrofični i hipertrofični ožiljci. Ovakve akne uz lice zahvaćaju i gornje dijelove trupa, vrat i nadlaktice te glutealnu regiju. Dugogodišnji tijek i težina bolesti mogu izazvati brojne fizičke i psihološke smetnje, pogotovo kod mlađih bolesnika.
Liječenje:
Liječenje akni obično je uspješno, pogotovo ako se započne u ranijoj fazi bolesti. Liječenje može biti lokalno ili lokalno i sustavno kod težih oblika bolesti. Lokalno liječenje osnovni je oblik liječenja i uvijek započinje primjenom keratolitika. Po potrebi se mogu dodati antimikrobni lijekovi i protuupalna sredstva. Preporučuje se redovito čišćenje kože blagim sredstvima za čišćenje (sindetima) kako bi se uklonio višak masnoće. Keratoliticima sprječavamo začepljenje otvora folikula i stvaranje komedona. Najčešće se koriste preparati koji sadrže salicilnu kiselinu, rezorcinol, azelaičnu kiselinu, glikolnu kiselinu, benzoil-peroksid ili derivate vitamina A (adapalen, tazaroten). Kao protuupalna sredstva primjenjuju se antibiotici, ali zbog ubrzanog nastanka rezistencije nije ih preporučljivo primjenjivati kao monoterapiju nego u kombinaciji s benzoil-peroksidom ili derivatima vitamina A.
Od nuspojava primjene lokalnog liječenja najčešće se spominju izrazita suhoća kože, iritacija i ljuštenje kože, stoga je potrebno istovremeno koristiti dermatokozmetička sredstva za vlaženje i obnovu kože nekomedogene formule.
Kod srednje teških oblika akni u sustavnom liječenju primjenjuju se različiti antibiotici širokog spektra, kao što su tetraciklini, koji dovode do suprimiranja rasta Propionibacterium acnes, ali i protuupalnog djelovanja. Također se može primjenjivati i azitromicin. Sustavno hormonsko liječenje smanjuje utjecaj androgena na žlijezde lojnice i može se primjenjivati pri težim oblicima akni kod žena.
Za najteže oblike akni primjenjuju se derivati vitamina A (izotretinoin). Ovi lijekovi djeluju tako da smanjuju izlučivanje žlijezda lojnica, mijenjaju način keratinizacije i sprječavaju nastanak komedona te djeluju protuupalno i antibakterijski. Kod primjene izotretinoina moguće su blaže nuspojave kao suhoća kože i sluznica, ljuštenje kože, heilitis, konjunktivitis i prolazno ispadanje kose. Međutim, moguće su i ozbiljnije nuspojave kao što su oštećenje jetre, povišenje kolesterola i triglicerida, pseudotumor mozga i multiple hiperostoze u skeletu, stoga je potrebno redovito kontroliranje bolesnika. Posebno je važno upozoriti na teratogeni učinak izotretinoina.
Općenito možemo reći da se acne comedonica i acne papulopustulosa liječe lokalnim preparatima, u prvom redu lokalnim retinoidima, benzoil-peroksidom ili azelainskom kiselinom, a kod težeg oblika acne papulopustulosa i acne nodularis/conglobata terapija prvog izbora jest oralni izotretinoin.
U prevenciji akni savjetuje se korištenje nekomedogenih preprata za svakodnevnu njegu te korištenje blagog sredstva za čišćenje (sindeta). Potrebno je izbjegavati sredstva za mehanički piling kože zbog mogućnosti dodatne iritacije. Također je potrebno educirati mlade o mogućnostima stručnog liječenja.