Akutni rinosinuitis jedna je od najčešćih bolesti s kojima bolesnici dolaze u ordinacije otorinolaringologa. Bolest se definira na temelju simptoma. Sukladno EPOS-ovim smjernicama iz 2012., akutni rinosinuitis definira se kao upala sluznice paranazalnih sinusa koja traje do 12 tjedana. Simptomi su začepljenost nosa, sekrecija iz nosa ili postnazalna sekrecija, bol u području lica ili glavobolja te poremećaj osjeta mirisa, s time da su za postavljanje dijagnoze potrebna barem dva simptoma od kojih jedan mora biti nosna začepljenost ili sekrecija iz nosa. Kao dodatna potvrda služi nalaz endoskopije nosa gdje nalazimo edem sluznice srednje i donje nosne školjke i obilni sekret. Prisutnost rinosinusnih simptoma u prvih 10 dana smatra se prehladom (common cold). Novi pojam, akutni postviralni rinosinuitis, uveden je u EPOS-ovim smjernicama. Označava rinosinuitis koji se nakon 5 dana od početka bolesti počinje pogoršavati ili koji traje dulje od 10 dana neprekidno. Mali udio u tome čini akutni bakterijski rinosinuits koji pored simptoma za definiciju akutnog rinosinuitisa treba imati i barem tri od pet mogućih simptoma, a to su: povišena tjelesna temperatura iznad 38 °C, povišeni leukociti ili CRP, jaka orofacijalna bol, purulentni sekret iz nosa i pogoršanje simptoma nakon početnog privremenog poboljšanja.
Akutni virusni rinosinuitis godišnje se javlja dva do pet puta kod odraslih, a kod djece čak do deset puta. Učestalost postviralnog rinosinuitisa zajedno s bakterijskim rinosinuitisom teško je procijeniti, ali vjeruje se da 10 % do 15 % populacije barem jednom godišnje preboli tu bolest. Akutni rinosinuitis najčešće je virusna bolest. Kod akutnog bakterijskog rinosinuitsa uzročnik je najčešće pneumokok u 20 % do 43 % slučajeva te uzrokuje težu kliničku sliku nego kada je uzročnik Haemophilus influenzae (22 % do 35 %).
Radiološka obrada nije potrebna i obično se ne radi. Isto tako, ne postoji potreba za oslanjanjem na bris nazofarinksa jer korelacija bakterija identificiranih u aspiratu sinusa s onima u brisu nazofarinksa nije značajna. Radiološka se obrada upotrebljava jedino kada postoji sumnja na komplikaciju i tada se radi CT paranazalnih sinusa.
Akutni virusni rinosinuitis liječi se simptomatski i prolazi za 5 do 10 dana. Akutni postviralni rinosinuitis samoograničavajuća je bolest. U terapiji s preporukom A koriste se intranzalni kortikosteroidi, ispiranje/lavaže nosa slanim otopinama (morskom vodom) i biljni lijekovi. Treba naglasiti da upotreba antibiotika nije indicirana u akutnom virusnom rinosinuitisu i postviralnom rinosinuitisu te da upotreba antibiotika ne sprječava razvoj komplikacija. U akutnom bakterijskom rinosinuitsu kao antibiotik prve linije upotrebljavaju se amoksicilin, cefalosporini druge generacije ili makrolidi kod bolesnika alergičnih na penicilin. U slučaju nastavka simptoma 72 sata nakon početka antibiotske terapije prve linije, uključuju se antibiotici druge linije: makrolidi, amoksicilin klavulanat, cefalosporini druge generacije i kinoloni. Ako se u terapiju uključe nazalne dekongestivne kapi, treba ih što prije zamijeniti ispiranjem nosnih šupljina slanom otopinom (morskom vodom). Istraživanja su pokazala učinkovitost steroidnih intranazalnih sprejeva kod pacijenata s akutnim bakterijskim rinosinuitisom u kombinaciji s antibiotskom terapijom.
Doc. Dr. sc. Davor Vagić, dr. med., Specijalist otorinolaringologije i kirurgije glave i vrata