Kontakt

Jeste li zdravstveni djelatnik?

Kontakt

Jeste li zdravstveni djelatnik?

Antagonisti receptora angiotenzina i inhibitori angiotenzin konvertirajućeg enzima – sličnosti i razlike, prednosti i mane

2 min čitanja Objavljeno: 18.6.2018.

Autor: doc. dr. sc. Nikola Bulj, dr.med.
Klinika za bolesti srca i krvnih žila KBC „Sestre milosrdnice“
Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Uloga angiotenzina II (AT II) temeljito je istražena u čitavom nizu srčano-žilnih oboljenja, poglavito u aterogenezi, infarktu miokarda, postinfarktnoj remodelaciji, zatajivanju srca i bubrežnoj insuficijenciji. Opisani učinci prvenstveno se ostvaruju aktivacijom receptora tipa I na stanicama navedenih organskih sustava. Smanjenje nepovoljnih učinaka AT II može se umanjiti na dva načina: inhibicijom proizvodnje angiotenzin konvertirajućeg enzima (ACE inhibitori) ili blokiranjem receptora angiotenzina II (ARB). Učinkovitost obiju podskupina lijekova uglavnom je slična i dobro dokumentirana, ali uz manje nuspojava u vidu kašlja u korist ARB-a (ACE inhibicija sprečava degradaciju bradikinina, čime se objašnjava povećana učestalost kašlja u ovoj podskupini lijekova).

Indikacije za primjenu ARB lijekova obuhvaćaju: arterijsku hipertenziju, prevenciju moždanog udara, dijabetičku nefropatiju, stanje iza infarkta miokarda i srčano popuštanje.

U liječenju srčanog popuštanja posebno valja istaknuti ulogu kandesartana na temelju rezultata studije CHARM (Candesartan in Heart failure – Assessment of moRtality and Morbidity) kojom je dokazana učinkovitost lijeka u bolesnika sa sistoličkim zatajivanjem srca (definiranim kao istisna frakcija niža od 40 %) na ukupni kardiovaskularni mortalitet i broj hospitalizacija povezanih s popuštanjem srca. Studija je pokazala da se učinci kandesartana postižu povrh već uspostavljene terapije srčanog zatajivanja koja je uključivala primjenu beta blokatora i/ili ACE inhibitora. Učinkovitost lijeka istraživana je u bolesnika s očuvanom sistoličkom funkcijom srca (definiranom kao istisna frakcija viša od 40 %) u studiji CHARM-Preserved, kojom je pokazano da je u skupini bolesnika liječenih kandesartanom zabilježen manji broj hospitalizacija zbog popuštanja srca.

Uloga kandesartana dobro je istražena i dokumentirana u liječenju arterijske hipertenzije. Posebno je zanimljiva uloga kandesartana u liječenju prehipertenzije, odnosno prevenciji razvoja hipertenzije. Studija koja je trajala četiri godine usporedila je utjecaj kandesartana i placeba na razvoj hipertenzije u bolesnika s takozvanom prehipertenzijom. Prve dvije godine studije polovica ispitanika dobila je kandesartan, a druga polovica placebo. Tijekom navedenog dvogodišnjeg razdoblja oko dvije trećine bolesnika liječenih kandesartanom nije razvilo arterijsku hipertenziju. Naredne dvije godine, koliko je studija trajala, svi su bolesnici dobivali placebo, ali se protektivni učinak kandesartana zadržao, tako da je rizik razvoja hipertenzije reduciran za oko 15 %. Posebno je zanimljivo istaknuti da je stopa nuspojava bila veća u skupini bolesnika koji su prve dvije godine studije dobivali placebo. Istraživanjima je pokazano da se brža regulacija tlaka postiže kada se kandesartanu pridruži hidroklortiazid u usporedbi s povišenjem doze monoterapije. Stoga bi za brže i potpunije kontroliranje arterijske hipertenzije, poglavito u rizičnih bolesnika, trebalo dati prednost fiksnoj kombinaciji kandesartana i hidroklortiazida.

Vezani proizvodi:

Ova stranica koristi kolačiće kako bi se osiguralo bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost stranice. Nastavkom pregleda web-stranice slažete se s korištenjem kolačića.

Više o zaštiti privatnosti i osobnih podataka možete pročitati ovdje

Jeste li zdravstveni djelatnik?

Pristupanjem stranici preuzimate odgovornost na sve poduzete radnje i dostavljene podatke. Svaka zlouporaba ove stranice podliježe odgovornosti.