Kontakt

Jeste li zdravstveni djelatnik?

Kontakt

Jeste li zdravstveni djelatnik?

Antikoagulansi i endoskopski zahvati

2 min čitanja Objavljeno: 22.3.2017.

 

Antikoagulantni lijekovi jedni su od najznačajnijih terapijskih skupina u suvremenoj medicini. Nakon dugotrajne primjene tradicionalnih antikoagulansa (antagonista vitamina K), novih antitrombocitnih lijekova iz skupine tienopiridina i GPIIb/IIIa inhibitora, sve su češće u upotrebi i novi ili direktni antikoagulantni lijekovi, tzv. NOAK (DOAK).Antikoagulantni lijekovi jedni su od najznačajnijih terapijskih skupina u suvremenoj medicini. Nakon dugotrajne primjene tradicionalnih antikoagulansa (antagonista vitamina K), novih antitrombocitnih lijekova iz skupine tienopiridina i GPIIb/IIIa inhibitora, sve su češće u upotrebi i novi ili direktni antikoagulantni lijekovi, tzv. NOAK (DOAK).

S obzirom na sve veći broj bolesnika koji uzimaju navedene lijekove, svakodnevni je problem liječenje komplikacija i nuspojava tog liječenja. Također je veliki klinički problem potreba za pravilnom procjenom kada se antikoagulantna terapija treba prekinuti, a kada je sigurno učiniti neku pretragu ili zahvat kod pacijenta koji uzima te lijekove. Od velikog je značenja i procjena kada u hitnim stanjima treba ukinuti antikoagulantnu/antiagregacijsku terapiju, a kada je dovoljno samo učiniti endoskopsku hemostazu.

Svrha antikoagulante terapije jest umanjenje rizika od tromboembolijskih incidenata kod bolesnika s:

  • atrijskom fibrilacijom (AF)
  • akutnim koronarnim sindromom (ACS)
  • dubokom venskom trombozom (DVT)
  • hiperkoagulabilnim stanjem
  • endoprotezom.

U antikoagulantnu terapiju spadaju antagonisti vitamina K, heparinski derivati, direktni inhibitori faktora Xa, direktni inhibitori trombina. U antitrombocitne lijekove spadaju tienopiridini,  NSAIL i GPIIb/IIIa inhibitori.

Endoskopski postupci niskog rizika ne zahtijevaju ukidanje antikoagulantne terapije, a tu spadaju svi dijagnostički postupci (EGDS, kolonoskopija, enteroskopija, videokapsulska endoskopija). Visokorizični postupci kao što su polipektomije, ERCP sa sfinkterotomijom, ultrazvučno vođenje punkcije i/ili biopsije te postavljanje PEG-a zahtijevaju korekciju ili obustavu antikoagulantne ili antiagregacijske terapije. Ključni je problem odrediti kojim bolesnicima kojima je obustavljena terapija treba davati terapiju premoštenja s niskomolekularnim heparinom. Neracionalno prevođenje svih pacijenata na niskomolekularni heparin ne smanjuje značajno pojavnost tromboembolijskih incidenata, a može povećati učestalost krvarenja.

Pacijenti koji uzimaju antikoagulantnu ili antiagregacijsku terapiju mogu imati epizode spontanog krvarenja iz gastrointestinalnog trakta. Kod takvih je bolesnika samo iznimno potrebno ukidanje terapije i davanje antagonista ili prokoagulantnih lijekova, a u većini je slučajeva dovoljno učiniti adekvatnu hemostazu. U slučaju masivnog krvarenja iz gastrointestinalnog trakta, danas postoje specifični antidoti (vitamin K, idarucizumab) ili se daju faktori protrombinskog kompleksa, rekombinantni faktor VIIa ili cjelovita svježe smrznuta plazma.

Jeste li zdravstveni djelatnik?

Pristupanjem stranici preuzimate odgovornost na sve poduzete radnje i dostavljene podatke. Svaka zlouporaba ove stranice podliježe odgovornosti.