Kontakt

Jeste li zdravstveni djelatnik?

Kontakt

Jeste li zdravstveni djelatnik?

Antikoagulansi i endoskopski zahvati

1 min čitanja Objavljeno: 11.4.2017.

doc.dr. Goran Hauser, dr.med.

Antikoagulantni lijekovi jedni su od najznačajnijih terapijskih skupina u suvremenoj medicini. Nakon dugotrajne primjene tradicionalnih antikoagulansa (antagonista vitamina K), novih antitrombocitnih lijekova iz skupine tienopiridina i inhibitora GPIIb/IIIa, sve se češće upotrebljavaju i novi ili direktni antikoagulantni lijekovi, tzv. NOAK (DOAK).

S obzirom na sve veći broj bolesnika koji uzimaju navedene lijekove, svakodnevni je problem liječenje komplikacija i nuspojava tog liječenja. Veliki klinički problem također predstavlja potreba pravilne procjene kada se antikoagulantna terapija treba prekinuti, a kada je sigurno učiniti neku pretragu ili zahvat kod pacijenta koji uzima te lijekove. Od velikog je značenja i procjena kada u hitnim stanjima treba ukinuti antikoagulantnu/antiagregacijsku terapiju, a kada je dovoljno samo učiniti endoskopsku hemostazu.

Svrha antikoagulante terapije jest umanjenje rizika tromboembolijskih incidenata kod bolesnika s:

  • atrijskom fibrilacijom (AF)
  • akutnim koronarnim sindromom (ACS)
  • dubokom venskom trombozom (DVT)
  • hiperkoagulabilnim stanjem
  • endoprotezom.

U antikoagulantnu terapiju spadaju antagonisti vitamina K, heparinski derivati, direktni inhibitori faktora Xa i direktni inhibitori trombina. U antitrombocitne lijekove spadaju tienopiridini, NSAIL i inhibitori GPIIb/IIIa.

Endoskopski postupci niskog rizika ne zahtijevaju ukidanje antikoagulantne terapije, a tu spadaju svi dijagnostički postupci (EGDS, kolonoskopija, enteroskopija, videokapsulska endoskopija). Visokorizični postupci, kao što su polipektomije, ERCP sa sfinkterotomijom, ultrazvučno vođenje punkcije i/ili biopsije te postavljanje PEG-a, zahtijevaju korekciju ili obustavu antikoagulantne ili antiagregacijske terapije. Ključni je problem odrediti kojim bolesnicima kojima je obustavljena terapija treba davati terapiju premoštenja s niskomolekularnim heparinom. Neracionalno prevođenje svih pacijenata na niskomolekularni heparin ne smanjuje značajno pojavnost tromboembolijskih incidenata, a može povećati učestalost krvarenja.

Pacijenti koji uzimaju antikoagulantnu ili antiagregacijsku terapiju mogu imati epizode spontanog krvarenja iz gastrointestinalnog trakta. Kod takvih je bolesnika samo iznimno potrebno ukidanje terapije i davanje antagonista ili prokoagulantnih lijekova, a u većini je slučajeva dovoljno učiniti adekvatnu hemostazu. U slučaju masivnog krvarenja iz gastrointestinalnog trakta danas postoje specifični antidoti (vitamin K, idarucizumab) ili se daju faktori protrombinskog kompleksa, rekombinantni faktor VIIa ili eventualno cjelovita svježe smrznuta plazma.

Saznajte više o:

Pigrel

Jeste li zdravstveni djelatnik?

Pristupanjem stranici preuzimate odgovornost na sve poduzete radnje i dostavljene podatke. Svaka zlouporaba ove stranice podliježe odgovornosti.