Kontakt

Jeste li zdravstveni djelatnik?

Kontakt

Jeste li zdravstveni djelatnik?

Bakterijska vaginoza

3 min čitanja Objavljeno: 17.10.2017.

Autor: Nataša Šemnički, dr. med. spec. ginekologije i porodništva

Bakterijska vaginoza (BV) označava narušavanje ravnoteže vaginalne mikrobiote smanjenjem broja flore Lactobacillus spp. s posljedičnom dominacijom anaerobnih bakterija i razvojem simptoma upale. Bakterijska vaginoza vodeća je vaginalna promjena u nekom životnom razdoblju žene s učestalošću od 3 – 50 % u europskoj populaciji. Dodatno je povezana s ozbiljnim javnozdravstvenim problemima, uključujući prijevremeni porod, spontani pobačaj, korioamnionitis, postpartalni endometritis, upalnu bolest zdjelice te prijenos nekoliko spolno prenosivih agenasa od kojih su najčešći Chlamydia trachomatis i HIV. Postavljaju se i teorije o njezinom mogućem etiopatološkom utjecaju na razvoj endometrioze s obzirom na to da je uočena značajno veća incidencija BV-a u tih žena.

Zdrava vaginalna mikrobiota opisana je kao dominacija Gram-pozitivnih bacila iz roda Lactobacillus, najčešće vrste L. crispatus, L. iners, L. gasseri i L. Jensenii, uz prisutnost drugih netopljivih vrsta mikroorganizama, uključujući Gardnerellu vaginalis, Enterococcus spp., Prevotellu spp., Ureaplasmu i Micoplasmu, koji su prisutni u malom broju, a ne dovoljnom da uzrokuju bolest. Laktobacili štite ženu od infekcije s ključnom ulogom u proizvodnji mliječne kiseline, hidrogenovog peroksida i biosurfaktanta, čime mehanički i toksički sprječavaju kolonizaciju i rast patogena, natječu se međusobno za nutrijente te stvaraju nepovoljne uvjete uz bitnu sposobnost aktivacije imunološkog odgovora – aktivacijom citokina i fagocitnih stanica stimuliraju T-stanice i makrofage.

Kod bakterijske vaginoze nestankom zaštitnog učinka laktobacila počinju se formirati agregati fakultativnih anaerobnih bakterija, dominantno G. vaginalis uz najčešću prisutnost bakterija Atopobium vaginae, Mobiluncus spp., Bacteroides spp. i Prevotella spp., pri čemu se stvara polimikrobni biofilm.
Biofilmovi su zajednice mikroorganizama pričvršćene na površinu i ugrađene u trodimenzionalne polimerne matrice samoproduciranih polisaharida, proteina i nukleinskih kiselina gdje su bakterije fizički spojene u nekoliko slojeva i tako zaštićene od antimikrobnog utjecaja. Dakle, trenutna paradigma jest da je uspostavljanje biofilma G. vaginalis ključan događaj za inicijaciju i napredovanje BV-a te učestale recidive s obzirom na to da je za obnovu biofilma uništenog antibakterijskim sredstvom dovoljno manje od 1 % početne populacije.

Incidencija pojavnosti povezana je i s nastupom stohastičkog događaja, kao što su virusna ili akutna infekcija, stres, bolest, hormonalne promjene, primjena različitih sredstava, spolni odnosi te higijenske navike, kako bi se narušio ili zauzeo odgovor domaćina.

Klinički se prepoznaje karakterističnim obilnim vaginalnim iscjetkom neugodnog mirisa trule ribe, iako neke žene s BV-om nemaju simptoma. Dijagnoza se brzo i jednostavno postavlja mikroskopskom vizualizacijom biofilma (clue cells) na površini epitelnih stanica te pozitivnim aminskim testom.

Centri za kontrolu i prevenciju bolesti preporučuju da se sve simptomatske žene liječe i zbog smanjenja rizika od stjecanja spolno prenosivih bolesti. Uobičajeno, BV se liječi metronidazolom, klindamicinom te azitromicinom. Trenutno se metronidazol smatra prvim odabirom za liječenje BV-a, ali uzrokuje neugodne nuspojave, kao i klindamicin. S druge strane, azitromicin rijetko uzrokuje teške nuspojave, kao i lokalna vaginalna terapija. Međutim, ako se istovremeno ne obnavlja izgubljena kultura laktobacila, u najvećem broju slučajeva javit će se posljedična gljivična infekcija i mogući relaps BV-a. Istraživanja provedena posljednjih godina na biofilmske bakterije povezane s BV-om pokazale su razvoj rezistencije na metronidazol i klindamicin. Stoga su se u studije za pronalaženje lijekova protiv BV-a počeli sve više uključivati kandidati za razgradnju biofilma, kao što su DNase, retrociklin, antiseptici, prirodni antimikrobni lijekovi i spojevi izvedeni iz biljaka. Najviše je studija o primjeni kombinacije antibiotika metronidazola ili klindamicina s probiotskim pripravcima laktobacila, primarno vrste L. reuteri RC-14 i L. rhamnosus GR-1 koji ima sposobnost inkorporiranja u biofilm BV-a te uzrokuje narušavanje strukture biofilma i smrt bakterijskih stanica. Pokazuje visoku stopu izlječenja, niski recidiv i brz oporavak zdrave vaginalne mikroflore. Stoga je dobra odluka uporaba specifičnih probiotičkih kultura laktobacila za vrijeme i između antimikrobne terapije kako bi se spriječili recidivi BV-a i povezane komplikacije.

Vezani oglas:

Lactogyn

Jeste li zdravstveni djelatnik?

Pristupanjem stranici preuzimate odgovornost na sve poduzete radnje i dostavljene podatke. Svaka zlouporaba ove stranice podliježe odgovornosti.