Autorica: Prof.dr.sc. Katia Novak-Lauš, dr. med., specijalist oftalmolog
KBC Sestre milosrdnice
Analozi prostaglandina
Od njihove pojave 1990-ih analozi prostaglandina (latanoprost, bimatoprost, travoprost i tafluprost) potpuno su zamijenili β-blokatore kao lijekove prvog izbora / prve linije liječenja glaukoma. Danas su to najučinkovitiji lijekovi za sniženje intraokularnog tlaka (IOT) s minimalnim sistemskim nuspojavama i primjenjuju se jednom dnevno.
Primarni mehanizam djelovanja prostaglandina jest povećanje uveoskleralnog otjecanja očne vodice čime se IOT smanjuje za 25 – 35 %. Sniženje IOT-a započinje 2 do 4 sata nakon prvog kapanja s postizanjem maksimalnog učinka od 8 do 12 sati. Studije su pokazale da su u očiju liječenih analozima prostaglandina dnevne oscilacije IOT-a manje nego u očiju liječenih drugim skupinama lijekova. Maksimalno sniženje IOT-a često se ostvaruje nakon 3 do 5 tjedana neprekinute terapije. Razlike u sniženju IOT-a između pojedinih lijekova ove skupine nisu veće od 1 mmHg. Kad se kombiniraju s antiglaukomskim lijekovima drugih skupina, prostaglandini osiguravaju dodatno sniženje IOT-a.
Manje od 10 % pacijenata ne reagira na terapiju prostaglandinima (npr. oči sa sniženjem IOT-a za manje od 10 do 15 % u odnosu na početne vrijednosti). Neke studije pokazale su da pacijenti koji ne reagiraju na jedan prostaglandin mogu dobro reagirati na drugi.
Nakon primjene prostaglandina često se javlja konjunktivalna hiperemija, obično blaga, s malim razlikama u učestalosti i izraženosti između pojedinih pripadnika ove skupine. Obično se smanjuje tijekom vremena. Pacijenti krivo protumače pojavu hiperemije i smatraju je "upalom” ili "alergijom” te je to najčešći razlog svojevoljnog prekidanja terapije prije ponovne kontrole ili savjeta s oftalmologom. Ostale su lokalne popratne pojave hiperpigmentacija kože vjeđa, rast trepavica, hiperpigmentacija šarenica (zelenosmeđe, plavosmeđe i žutosmeđe), pojava cistoidnog makularnog edema u očiju s poznatim rizičnim čimbenicima za makularni edem, egzarcebacija uveitisa i herpetičkog keratitisa. Ove su pojave rijetke i zahtijevaju učestalije kontrole oftalmologa. Sistemske pojave kao dispneja, bol u prsima ili leđima, egzarcebacija astme izuzetno su rijetke.
Latanoprost
Među analozima prostaglandina, latanoprost (Xalatan®) pojavio se 1996. godine i započeo "novu eru” u liječenju glaukoma, budući da je predstavljao potpuni preokret u odnosu na dotadašnju medikamentnu terapiju ove bolesti, zbog svoje učinkovitosti kao monoterapije te mogućnosti kombiniranja s ostalim lijekovima (brimonidin, timolol, dorzolamid). Tek kasnije javljaju se i ostali analozi prostaglandina, bimatoprost i travoprost 2001. godine, te tafluprost 2014. godine. Latanoprost je postao jedan od najpropisivanijih lijekova do danas u liječenju glaukoma otvorenog kuta i očne hipertenzije kod odraslih, što uključuje i starije bolesnike. Također je indiciran za sniženje IOT-a u pedijatrijskih bolesnika s glaukomom ili očnom hipertenzijom.
Dolazi u koncentraciji od 0,005 %. Očna aplikacija 1,5 µg latanoprosta (jedna kap) uzrokuje prosječnu maksimalnu koncentraciju u očnoj vodici od 33 do 34 ng/ml. To odgovara koncentraciji latanoprosta koja uzrokuje maksimalnu stimulaciju FP receptora u oku. Oko 1 % primijenjenog lijeka penetrira u oko, dok se ostatak apsorbira preko spojnice sistemski i brzo hidrolizira u krvi. Čak i nakon kronične primjene razina lijeka u krvi često se ne može detektirati, čime se objašnjava i izuzetno rijetka pojava sistemskih nuspojava.
Odnedavno se na tržištu pojavljuje sve više generika latanoprosta.
Generički lijekovi u liječenju glaukoma
Po definiciji generički je lijek identičan originalnom lijeku po svojoj dozi, jačini, načinu primjene, načinu djelovanja i svrsi uzimanja. U svrhu registriranja lijekova zamjena generičkog i odgovarajućeg originalnog lijeka temelji se na kriteriju "esencijalne sličnosti”. U oftalmologiji ovaj je koncept problematičan jer je "esencijalna sličnost” teško dokaziva u kliničkim studijama. U slučaju sistemskih lijekova studije za dokazivanje bioekvivalentnosti koriste krvne uzorke da bi dokazale je li koncentracija generičkog lijeka jednaka onoj originalnog lijeka. S lijekovima za topičku primjenu jasno je da takva istraživanja nisu moguća.
Smatra se da je za odobravanje generičkih lijekova u oftalmologiji razlika od 10 % u koncentraciji generičkog i originalnog lijeka prihvatljiva. Dok se za aktivnu komponentu uzima da je identična, razlike u ostalim komponentama znatno variraju. To je veoma važno, budući da različiti dodatni sastojci mijenjaju viskoznost, osmolarnost i pH kapi te mogu utjecati na podnošenje, kao i na prodiranje lijeka kroz rožnicu.
Bez obzira na to, generički antiglaukomski lijekovi propisuju se u velikom opsegu jer većini originala ističe patentna zaštita. Međutim, samo je nekolicina kliničkih istraživanja usporedila učinkovitost generika i originala u snižavanju IOT-a te su pokazani različiti rezultati ovisno o vrsti ispitivanog generičkog lijeka.
Latanox kapi – prva generička inačica latanoprosta u Hrvatskoj postoji već cijelo desetljeće.
Latanox ima istovjetan kvalitativan i kvantitativan sastav kao i originalni latanoprost, tj. Xalatan®. Jedan mililitar otopine obaju lijekova sadrži 50 µg latanoprosta, tj. jedna kap sadrži približno 1,5 µg latanoprosta. Također, sastav pomoćnih tvari s poznatim učinkom istovjetan im je, a to su: benzalkonijev klorid (0,2 mg/ml) kao konzervans, natrijev dihidrogenfosfat hidrat (4,6 mg/ml) i natrijev hidrogenfosfat (4,74 mg/ml).
Za razliku od drugih generičkih lijekova u oftalmologiji, Latanox ima isti sastav i koncentraciju aktivne i pomoćne tvari kao i originalni latanoprost.
Prošlo je cijelo desetljeće od kad je JGL lansirao prvi generički proizvod na tržište. Danas gotovo tristo tisuća pacijenata svaki dan koristi latanoprost koji je proizveden u JGL-u.
Latanox se proizvodi prema najvišim europskim i svjetskim standardima kvalitete, i to ne samo za naše tržište, već i za brojna druga tržišta za koja su sklopljeni ugovori o licenci i/ili proizvodnji.