Kontakt

Jeste li zdravstveni djelatnik?

Kontakt

Jeste li zdravstveni djelatnik?

Dijagnostički algoritam u djece s upalnom bolesti crijeva

3 min čitanja Objavljeno: 12.11.2015.

Upalne bolest crijeva (“inflammatory bowel diseases” – IBD) zajednički je naziv za ulcerozni kolitis (“colitis ulcerosa” – CU) i Crohnovu bolest (“Morbus Crohn” – MC) te nediferencirani kolitis. To su idiopatske, upalne, po svom tijeku kronične, nepredvidive bolesti koje su etiološki vjerojatno imunosne etiologije. Po nekim su elementima slične, ali se i značajno razlikuju, zbog čega se ne zna radi li se o dvjema različitim bolestima ili o dvama krajevima jedne te iste bolesti. Tome u prilog ide i podatak da se u 10 % bolesnika na početku sa sigurnošću ne može dokazati radi li se o jednom ili drugom entitetu. Tada bolest nazivamo “nediferencirani kolitis”.  Bolest se uglavnom javlja u mlađih odraslih, ali i tijekom cijelog djetinjstva. Trećina svih oboljelih mlađa je od 20 godina. Početak bolesti prije desete godine života sve je češći.

Incidencija i prevalencija IBD-a u posljednjih je dvadesetak godina u stalnom porastu u svim dobnim skupinama. Bimodalnog je tijeka te je prvi skok incidencije u dobi od 15 do 20 godina, a drugi skok iznad 35. godine života. Incidencija se kreće od 4,8 – 6,8/100.000, a prevalencija od 17,9 – 30,7/100.000 bolesnika mlađih od dvadeset godina. Novija ispitivanja u Hrvatskoj ukazuju na incidenciju za CU koja iznosi 4,3/100.000, a za MC čak 7,0/100.000 stanovnika. Ovo se povećanje incidencije uglavnom odnosi na MC, dok je incidencija CU-a bez značajnijeg porasta. Posebice se ističe povećani broj bolesnika s Crohnovim kolitisom.

Genetski faktori još nemaju potpuno definiranu ulogu. U porodici u kojoj jedan roditelj ili prvi rođak ima jednu od kroničnih upalnih bolesti crijeva, rizik oboljenja jest 15 % – 25 %. Ako je bolest započela rano, u prvih pet godina života, mogućnost za bolest u obitelji iznosi visokih 56 %.

Dijagnostički algoritam u djece sa sumnjom na IBD

Razmišljanja da su određene bolesti “privilegija” određene životne dobi razlog je i dužih odgoda postavljanja adekvatne dijagnoze. Ovo se posebice odnosi na bolesti probavnog trakta poput upalnih bolesti crijeva koje sve češće nalazimo u mlađoj životnoj dobi. Upravo je to razlog da se u dječjoj dobi, pa čak i u dobi adolescenta, dijagnoza IBD-a, a posebice Crohnove bolesti postavlja s neoprostivim zakašnjenjem. Podaci o intervalu pojave prvih simptoma i postavljanja dijagnoze su poražavajući. Tako se za MC najčešće spominje 12 – 16 mjeseci, a kod CU-a 4 – 5 mjeseci. Na sreću, ovaj se period posljednjih godina smanjuje upravo zahvaljujući poznavanju prezentacije bolesti i boljim mogućnostima dijagnostike IBD-a. Naime, ako pomislimo na ove bolesti, dijagnostički je algoritam relativno jednostavan i period od prodromalnih simptoma do postavljanja dijagnoze može biti daleko kraći.

Puno je bilo pokušaja da se izradi svrsishodni algoritam dijagnoze Crohnove bolesti ili ulceroznog kolitisa. Sredinom 2005. godine ESPGHAN-ova radna grupa za IBD daje preporuke za dijagnozu. Kao i ranije preporuke i ove se temelje na vrlo jednostavnom pristupu koji omogućuje postavljanje sumnje na osnovi anamnestičkih podataka i cjelovitog fizikalnog pregleda. Dobivenim podacima, uz vrlo jednostavne pretrage s ciljem isključivanja drugih bolesti u diferencijalnoj dijagnozi, može se postaviti opravdana sumnja na IBD. Tada se endoskopskim i/ili rendgenskim i sonografskim pretragama postavlja dijagnoza IBD-a. Zbog toga dobro poznavanje kliničke slike predstavlja osnovni i najvažniji trenutak u stvaranju dijagnoze ovih bolesti. Na IBD valja posumnjati u djece s učestalim stolicama koje traju duže od 6 tjedana, a koje su često udružene s bolovima u trbuhu, gubitkom na težini, zastojem u rastu ili febrilitetom nepoznata uzroka tijekom dužeg vremenskog razdoblja. Klinička slika i pomisao na IBD osnovni je ključ u dijagnostičkom postupku. Prije nego što krenemo u specifičnu dijagnostiku IBD-a (rendgen i endoskopija) neophodno je isključiti crijevne infekcije koje su najčešći diferencijalno dijagnostički problem. Nakon toga, neophodno je učiniti endoskopske i/ili rendgenološke pretrage probavnog sustava koje uključuju višestruke biopsije na čijoj osnovi potvrđujemo ili isključujemo dijagnozu  kronične upalne bolesti crijeva.

Na osnovi učinjenih pretraga treba razlučiti kronične upalne bolesti crijeva (MC, CU, nediferencirani kolitis) te na osnovi toga, kao i težine bolesti koju ocjenjujemo putem PCDAI (Pediatric Crohn’s Disease Activity Index) i PUCAI (Pediatric Ulcerative Colitis Activity Index), zatim započeti terapiju

 

Literatura:

  • Auvin S, Molinie F, Gower-Rousseau C, et al. Incidence, clinical presentation and location at diagnosis of pediatric inflammatory bowel disease: A prospective population-based study in Northern France ( 1988-1999). JPGN 2005, 41:49-55
  • Canani RB, Tanturi de Horatio L, I sur. Combined use noninvasive test is useful in the initial diagnosic approach to a child with suspected inflammatory bowel disease. JPGN 2006; 42; 9-15
  • Kolaček S, Y Mišak. Special features of inflammatory bowel disease in children. Paediatr Croat 2004; 48:107-111
  • Peršić M. Kronična upalna bolest crijeva u djece. U: Raić F, Votava A I sur. Pedijatrijska gastroenterologija, 1.izd. Zagreb, Naklada Ljevak 2002, 198-214
  • Peršić M. Kronična upalna bolest crijeva u djece. Pediatr. Croat. 2000 (suppl 1), 95-105

 

Prof. dr.sc. MLADEN PERŠIĆ dr.med, specijalist pedijatar-gastroenterolog

Klinika za dječje bolesti Kantrida, KBC Rijeka

Jeste li zdravstveni djelatnik?

Pristupanjem stranici preuzimate odgovornost na sve poduzete radnje i dostavljene podatke. Svaka zlouporaba ove stranice podliježe odgovornosti.