Autorica: Manuela Tomčić, dr. med., spec. obit. medicine
Šećerna bolest prati korak s porastom oboljelih u globalnim epidemijama kroničnih nezaraznih bolesti. Uzrok velikog broja oboljelih temelji se i na promjeni stila života, brzoj hrani, smanjenoj tjelesnoj aktivnosti i stresogenom stilu života. Smatra se da pacijenti prije nego se dokaže šećerna bolest boluju od nje od 6 do 10 godina.
Izrada smjernica usuglašena je suradnjom Hrvatskog društva za dijabetes i bolesti metabolizma HLZ-a, Hrvatskog endokrinološkog društva, HD-a za endokrinološku onkologiju HLZ-a, obiteljskih doktora, DNOOM-a, KoHOM-a i HUOM-a. Prateći liječenje, osim lijekovima neophodno je i educirati pacijenta o samokontroli, higijensko-dijetetskim mjerama, adekvatnoj prehrani, tjelesnoj aktivnost i sprečavanju komplikacija šećerne bolesti. Glavni cilj terapije šećerne bolesti uspješna je regulacija glikemije. Uspješna regulacija glikemije nedvojbeno smanjuje pojavu i progresiju mikrovaskularnih, pa i makrovaskularnih komplikacija.
Kliničkim ispitivanjem oboljelih od šećerne bolesti tipa 2 pokazano je da pri postavljanje dijagnoze šećerne bolesti tipa 2 u većini slučajeva oboljeli imaju prisutnu i kardiovaskularnu bolest. Kardiovaskularne bolesti koje prate šećernu bolest tipa 2 jesu: koronarna bolest srca, periferna vaskularna bolest, cerebrovaskularna bolest. Pacijenti s izraženim kardiovaskularnim bolestima najčešće u 50 % slučajeva imaju smrtni ishod.
Pristup liječenju u ordinacijama opće medicine sveobuhvatan je. Liječnik s kojim je pacijent primarno u kontaktu koordinator je liječenja uz razvijenu suradljivost i brigu pacijenta za vlastito zdravlje, patronažnu službu i udruge oboljelih od šećerne bolesti. Provođenje javnozdravstvenih akcija izvor je dostupnih informacija i poticanja brige za osobno zdravlje.
Lijekovi za liječenje šećerne bolesti tipa 2 koji se danas koriste dijele se u tri osnovne skupine: beta-citotropni lijekovi, ne-beta-cititropni lijekovi i inzulinski pripravci. Razlikuju se prema mehanizmu djelovanja. Zlatni standard i temelj terapije šećerne bolesti uz redukciju tjelesne mase, provođenje dijabetičke prehrane i povećane tjelesne aktivnosti jest metformin iz skupine bigvanida. Metformin reducira proizvodnju glukoze u jetri inhibicijom glukoneogeneze i glikogenolize, povećava osjetljivost na inzulin u mišićima, poboljšava ulazak i iskorištavanje glukoze u perifernoj stanici i odgađa apsorpciju glukoze u crijevima. Primjenjuje se u monoterapiji ili u kombinaciji s drugim lijekovima za liječenje šećerne bolesti tipa 2. Hipoglikemije su vrlo rijetke te je to osobina koja mu daje prednost u odnosu na preparate sulfonilureje, posebno u starijoj populaciji. Najčešće se javljaju gastrointestinalne nuspojave. Najteža komplikacija jest laktična ketoacidoza.
Novija grupa lijekova inhibitori su enzima dipeptidil-peptidaze 4, skupina hipoglikemika koji inhibiraju razgradnju endogenskih inkretinskih hormona GLP-1 i GIP. Ovi lijekovi potiču otpuštanje inzulina i snižavaju koncentraciju glukagona ovisno o koncentraciji glukoze u plazmi. Uzimaju se peroralno. Paleta JGL-ovih lijekova obogaćena je fiksnom kombinacijom dva hipoglikemika – vidagliptinom i metforminom. Inhibitor DPP-4 i metformin sjajna su kombinacija oralnih antidijabetika. Učinkovito kontroliranje šećerne bolesti tipa 2 različitim djelovanjem lijekova u kombinaciji s Daltex tabletom omogućuju bolju kontrolu glikemije. Kliničkim praćenjem liječenje FDC oblika lijeka, dva lijeka u jednoj tableti za pacijente su znatno prihvatljiviji. Redovnije se uzima terapija, bolja je adherencija, učinkovitost i samokontrola bolesti. Dokazano su bolji rezultati u kontroli glikemije.
Činjenica je da pacijenti koji boluju od šećerne bolesti tipa 2 često imaju komorbiditet, kardiovaskularne bolesti. Najčešće pacijenti oboljeli od šećerne bolesti tipa 2 imaju arterijsku hipertenziju. U većini slučajeva inicijalno liječenje arterijske hipertenzije potrebno je započeti kombinacijom dvaju lijekova – ACE inhibitora i antagonista kalcijskih kanala. Zahvaljujući i ovom dijelu palete lijekova JGL-a na tržištu je dostupan Almirincomb – lijek koji je kombinacija perindoprila i amlodipina. Preporučen je kod pacijenata oboljelih od hiperetenzije i/ili stabilne koronarne arterijske bolesti.
Zahvaljujući kombinaciji lijekova u jednoj tableti pokazana je bolja suradljivost posebno pacijenata koji u liječenju moraju uzimati više lijekova. Bolja podnošljivost i učinkovitost kod oboljelih od šećerne bolesti tipa 2 i bolesnika s art. hipertenzijom i stabilnom koronarnom bolesti. Manja je pojavnost nuspojava kod fiksnih kombinacija i bolja regulacija bolesti. Rezultat ovakvog liječenja primarno za pacijente, a time i za liječnike koji prate oboljele, značajno su bolji i učinkovitiji. Susrećemo se često s nekritičnim stavom prema zdravlju i bolesti ovih bolesnika, pa smanjenjem broja tableta koje pacijent uzima značajno poboljšavamo ishode liječenja. U ovom načinu liječenja tako je istinita izreka „manje je više”. Iako je šećerna bolest dio života ovih pacijenata, koji nije „dolce vita”, ukoliko odgovorno shvate i prihvate liječenje, u konačnici će biti zahvalni za poboljšanje kvalitete života.
Literatura:
Kokić S., Prašek M., Pavlić Renar i sur. Hrvatske smjernice za liječenje šećerne bolesti tipa 2. Medix 2011; 17 (suppl 2) : 8–34.
Bralić Lang V., Peček I., Milavić T., Kovachevikj K., Smjernice za šećernu bolest – izazovi primjene u svakodnevnom radu liječnika obiteljske medicine. Medix 135, 2019, 41–46.