Dugotrajno je sjedenje povezano s većim rizikom smrtnosti od svih uzroka, kao i povećanom incidencijom karcinoma, kardiovaskularnih bolesti i dijabetesa tipa 2, čak i kod ljudi koji redovito vježbaju, prema metaanalizi objavljenoj u časopisu Annals of Internal Medicine.
Analiza 47 prethodno objavljenih članaka također pokazuje da je povezanost između svih uzroka smrtnosti i sjedilačkog načina života najveća kod ljudi koji najmanje vježbaju.
Aviroop Biswas s Instituta za zdravstvenu politiku, upravljanje i evaluaciju Sveučilišta u Torontu i kolege analizirali su 14 studija o kardiovaskularnim bolestima i dijabetesu, 14 studija o malignim bolestima i 13 studija o smrtnosti svih uzroka. Sve osim triju studija bile su prospektivne i kohortno dizajnirane. U svim studijama osim jedne ispitanici su sami bilježili vrijeme provedeno u sjedenju.
Sjedilački način života povezan je s omjerom rizika (engl. Hazard Ratio) za sve uzroke smrtnosti od 1,240 u metaanalizi (95 % interval pouzdanosti [CI], 1,090 - 1,410). Nadalje, sjedilački način života povezan je sporastom smrtnosti od kardiovaskularnih bolesti (HR, 1,179; 95 % CI, 1,106 - 1,257), incidencije kardiovaskularnih bolesti (HR, 1,143 95 % CI, 1,002 - 1,729), smrtnosti od karcinoma (HR, 1,173 95 % CI, 1,108- 1,242), incidencije karcinoma (HR, 1,130, 95 % CI, 1,053 - 1,213) i incidencije dijabetesa tipa 2 (HR, 1,910, 95 % CI, 1,642 - 2,222).
Povećani rizik smrtnosti od svih uzroka bio je najizraženiji kod osoba s nižim razinama fizičke aktivnosti. Relativni rizik vezan uz sjedilački način života za sve uzroke smrtnosti niži je 30 % za one ispitanike koji su imali visoku razinu fizičke aktivnosti u odnosu na one s niskom razinom fizičke aktivnosti. Omjer rizika (HR) za one koji vježbaju često je 1,16 (95 % CI, 0,84 - 1,59) u usporedbi s HR od 1,46 (95 % CI, 1,22 - 1,75) za one koji nisu vježbali.
"Štetni učinci povezani s vremenom provedenim sjedeći generalno se smanjuju kod osoba koje su sudjelovale u intenzivnijim fizičkim aktivnostima u usporedbi s onima koje su sudjelovale u manje intenzivnim fizičkim aktivnostima", navode autori.
Velika europska studija objavljena u časopisu American Journal of Clinical Nutrition u siječnju 2015. pokazala je da fizička neaktivnost doprinosi dvostruko većem broju smrtnih ishoda nego debljina. U toj studiji provedenoj na 300.000 muškaraca i žena dokazana je korist od samo 20 minuta vježbanja dnevno, ili nešto više od 2 sata tjedno.
Međutim, studija provedena na 71.000 žena u dobi od 50 do 79 godina objavljena u časopisu Journal of American College of Cardiology pokazala je da niska ili umjerena razina vježbanja nije uspjela poništiti loš učinak svakodnevnog dugotrajnog sjedenja. Umjerena razina vježbanja definiran je kao vježbanje od 2 do 2,5 sata tjedno. Nasuprot tome studija je pokazala da kod žena koje su hodale 7 sati tjedno ili trčale 5 sati tjedno nije zabilježen povećani rizik zbog sjedilačkog načina života. Omjer rizika (HR) za kardiovaskularne događaje procijenjen je na 1,02 po satu vremena provedenog sjedeći svaki dan (95 % CI, 1,01 - 1,03).
Autori uvodnika koji je pratio objavu studije u Annals of Internal Medicine navode da dosadašnja istraživanja sjedilačkog načina života još uvijek nisu dovela do konkretnih smjernica o tome kako najbolje mijenjati sjedilačke navike.
"Iako je znanstvena aktivnost u ovom novom području značajna, naše razumijevanje sjedilačkog načina života kao faktor rizika za kronične bolesti i smrti ostaje rudimentarno", navode istraživači Brigid M. Lynch, PhD, i Neville Owen, PhD, Baker IDI.
Većina zaključaka znanstvenih studija ograničena je nedostatkom jedinstvenih metoda i oslanjanjem na vlastito izvještavanje, navode autori uvodnika. Kao rezultat toga, rezultati istraživanja još uvijek ne dopuštaju preciznije utvrđivanje dužine trajanja sjedilačkog načina života koji dovodi osobu do rizika za nastanak kronične bolesti, navode autori.
U uvodniku je napomenuto da je povezanost između sjedenja i kroničnih bolesti "značajna, ali slaba", a rizik sjedilačkog načina života nije ujednačen u populacijskim podgrupama. Autori uvodnika se pitaju: "Postoje li određene podskupine populacije karakterizirane demografskim atributima, prirodom posla, slabijim socijalnim statusom ili genetskim profilom, koje su najugroženije sjedilačkim načinom života?"
Autori uvodnika zaključuju: "Razumijevanje mehanizama kojima sjedilački način života povećava rizik za bolesti i precizno trajanje sjedenja koje stvara rizik omogućilo bi nam da učinkovitije okarakteriziramo najugroženije skupine unutar populacije. Potencijal za inovativne pristupe kako bi se smanjio rizik za zdravlje od dugotrajnog sjedenja značajan je osobito za primarnu prevenciju, ali takvi pristupi trebaju se temeljiti na snažnim dokazima."
Ann Intern Med. 2015.;162.:123-132,146-147.; preneseno sa www.medscape.com
Pripremila Branka Mandac, dr. med.