Autorica: Izv.prof.dr.sc. Kristina Selthofer-Relatić, subspec. kardiolog
Zavod za bolesti srca i krvnih žila, Klinički bolnički centar Osijek
Katedra za internu medicinu, Medicinski fakultet Osijek Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera
Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da 54 % moždanih udara i 47 % ishemijske bolesti srca nastaje kao izravna posljedica visokog krvnog tlaka, stoga arterijska hipertenzija predstavlja jedan od vodećih uzroka kardiovaskularnog morbiditeta i mortaliteta. Stopa pojavnosti u općoj populaciji iznad 25 godina jest oko 40 %. Poznato je da snižavanje krvnog tlaka izravno smanjuje kardiovaskularni rizik, no nažalost manje od 50 % hipertoničara postiže ciljne vrijednosti krvnog tlaka. Za postizanje tog cilja hipertoničarima će biti potrebna kombinaciju dvaju ili triju antihipertenziva s obzirom na to da je patofiziologija esencijalne arterijske hipertenzije multifaktorijalna, s ishodištem u nekoliko različitih patofizioloških mehanizama (aktivacija renin-angiotenzin-aldosteron sustava, porast periferne vaskularne rezistencije i prekomjerna aktivacija simpatikusa, u interakciji s genetskom osnovom, okolišnim faktorima i stilom života). Stoga primjena jednog lijeka koji djeluje na jedan mehanizam neće biti učinkovita u drugom ili trećem stupnju hipertenzije s više aktiviranih patofizioloških mehanizama esencijalne hipertenzije, a istodobno može poticati neželjene kompenzatorne mehanizme koji mogu smanjiti antihipertenzivni učinak ili dovesti do nuspojave lijeka (1-7).
Od svih postojećih skupina antihipertenzivnih lijekova (kao što su beta blokatori, diuretici, blokatori kalcijskih kanala, inhibitori konvertirajućeg angiotenzina, blokatori angiotenzin II receptora, inhibitori renina, blokatori alfa receptora, antihipertenzivi s centralnim učinkom i antagonisti mineralokortikoidnih receptora), prema smjernicama Europskog kardiološkog društva i Europskog društva za hipertenziju iz 2013. godine preporučuje se dvojna kombinacija sljedećih antihipertenziva: inhibitor konvertirajućeg angiotenzina i blokator kalcijskih kanala, inhibitor konvertirajućeg angiotenzina i tiazidski diuretik, blokator angiotenzin II receptora i blokator kalcijskih kanala te blokator angiotenzin II receptora i tiazidski diuretik, pa sve do trojnih kombinacija antihipertenziva ili tzv. polypill kombinacija antihipertenziva i statina ili kombinacija s niskom dozom acetilsalicilne kiseline. Najvažnija prednost fiksnih kombinacija lijekova je smanjenje opterećenja pacijenata brojem tableta s izravnim učinkom na adherenciju, s namjerom postizanja ciljnih vrijednosti krvnog tlaka i smanjenja neželjenih kliničkih ishoda (8).
Perindopril, inhibitor konvertirajućeg angiotenzina i amlodipin, dihidropiridinski blokator kalcijskih kanala predstavljaju suvremene i dobro poznate lijekove u liječenju arterijske hipertenzije s komplementarnim učincima i farmakodinamskim mogućnostima. Nakon oralne administracije perindoprila dolazi do sniženja vrijednosti plazmatske koncentracije angitenzina II, smanjenja vazokonstrikcije, povećanja plazmatske reninske aktivnosti i sniženja sekrecije aldosterona. Maksimalni učinak ostvaruje se 4 – 6 sati nakon administracije i 24-satna kontrola krvnog tlaka postiže se primjenom lijeka jedan puta dnevno. Amlodipin je periferni vazodilatator s izravnim učinkom na vaskularne glatke mišiće s posljedičnim smanjenjem periferne vaskularne rezistencije i sniženjem krvnog tlaka. Primjena amlodipina jednom dnevno osigurava 24-satnu kontrolu krvnog tlaka. Fiksna kombinacija perindoprila i amlodipina predstavlja modernu generaciju lijekova za liječenje arterijske hipertenzije s prednošću u postizanju adherencije – (oralna primjena 2 lijeka u 1 tableti) jedan put dnevno, za pacijente koji nemaju adekvatno regulirane vrijednosti krvnog tlaka monoterapijom ili kojima je potrebna dvojna terapija za početak liječenja arterijske hipertenzije (7). U randomiziranim kliničkim ispitivanjima fiksna kombinacija perindopril/amlodipin bila je učinkovitija u snižavanju krvnog tlaka nego monoterapija s pojedinačnim komponentama lijeka (9,10).
Fiksna kombinacija perindopril/amlodipin dobro se podnosi, učinkovita je u snižavanju krvnog tlaka, s manjom stopom perifernih edema i suhog kašlja te s manjom stopom glavobolja i vrtoglavica. Koadministracija perindoprila i amlodipina ne dovodi do specifičnih interakcija (7).
Reference:
- World Health Organisation. Global atlas on cardiovascular disease prevention and control. 2011.https://www.who.int/cardiovascular_diseases/publications/atlas_cvd/en/
- Jordan J, Kurschat C, Reuter H. Arterial Hypertension. Dtsch Arztebl Int. 2018; 115(33-34): 557–568.
- Gillespie CD, Hurvitz KA. Prevalence of hypertension and controlled hypertension – United States, 2007-2010. MMWR Surveill Summ.2013;62(3):144-8.
- Chobanian AV, Bakris GL, Black HR et al. Seventh report of the Joint National Comitee on Prevention, Detection, Evaluation, and Treatment of High Blood Pressure. Hypertension. 2003;42(6):1206-52.
- Grandaman AH, Basile JN, Carter BL et al. Combination therapy in hypertension. J Clin Hypertens. 2011;13(3):146-54.
- The Task Force for the management of arterial hypertension of the European Society of Cardiology (ESC) and the European Society of Hypertension (ESH). 2018 ESC/ESH Guidelines for the management of arterial hypertension. Eur Heart J.2018;39:3021–104.
- Shirley M, McCormack PL. Perindopril/amlodipine (Prestalia(®)): a review in hypertension. Am J Cardiovasc Drugs. 2015 Oct;15(5):363-70.
- The Task Force for the management of arterial hypertension of the European Society of Hypertension (ESH) and of the European Society of Cardiology (ESC) European Heart Journal. 2013 ESH/ESC Guidelines for the management of arterial hypertension. 2013;34:2159–219.
- Elliott WJ, Whitmore J, Feldstein JD et al. Efficacy and safety of perindopril arginine + amlodipine in hypertension. J Am Soc Hypertens. 2015;9(4):266-74.
- Laurent S, Parati G, Chazova I. Et al. Randomized evaluation of a novel, fixed-dose combination of perindopril 3.5 mg/amlodipine 2.5 mg as a first-step treatment in hypertension. J Hypertens. 2015;33(3):653-61.