Autor: Frane Herenda, mr. pharm., fitoaromaterapeut
Fitoaromaterapiju predstavljaju komplementarne metode liječenja biljkama, odnosno različitim biljnim ekstraktima, na što fito u nazivu i ukazuje. Drugi dio, aroma, predstavlja korištenje eteričnih ulja u terapijske svrhe. Eterična ulja pritom su posebno istaknuta, iako su i ona, naravno, produkti ekstrakcije iz biljnog materijala.
Fitoaromaterapija je komplementarna disciplina kojom se ponajprije bave liječnici i farmaceuti te nije u sukobu s konvencionalnom medicinom. Odlikuje je korištenje u potpunosti prirodnih izvora i osim biljaka, fitoaromaterapeuti vrlo često posežu za probioticima točno određenih sojeva. Kao izvor znanja ona je uglavnom utemeljena na dokazima, iako postoji i niz biljaka koje se koriste na temelju dugotrajnog uspješnog korištenja i potvrđenog sigurnosnog profila.
Česta pitanja o sličnosti s homeopatijom dobivaju niječan odgovor, mehanizam djelovanja fitoaromaterapije nije na energetskom nivou na koji se oslanja homeopatija, već na više ili manje poznatom farmakodinamskom djelovanju molekula prisutnih u biljnom materijalu.
Godine 1989. osnovana je krovna europska organizacija za fitoterapiju koja na osnovi relevantnih istraživanja donosi monografije za terapeutsku primjenu biljnih vrsta. Monografije za svaku biljnu drogu sadrže kemijski sastav, indikacije, vrste ekstrakta, način primjene, doziranje za pojedine indikacije, trajanje terapije, upozorenja, nuspojave, farmakodinamski i farmakokinetski profil, kao i pregled najvažnijih studija.
S obzirom na to da je veliki broj danas prisutnih lijekova prirodnog podrijetla (barem prva supstancija iz grupe spojeva), poput niza citostatika, antibiotika, statina, ACE-inhibitora, opioidnih analgetika, lokalnih anestetika i salicilne kiseline, jasna je važnost biljaka (i drugih organizama) za modernu medicinu. Tako fitoaromaterapiju stručnjaci koriste uz konvencionalne lijekove, kad treba dopuniti njihovo djelovanje ili kad se očekuje koristan sinergistički učinak. Specifičnost biljnih lijekova često je dodana vrijednost za sinergistično djelovanje više supstancija unutar iste biljke.
Biljke se često subdoziraju, najčešće iz straha od prejakog djelovanja, nepoznavanja doza i kretanja u sigurnosti nižih doza. Iznimno su korisne tvrtke koje registriraju biljni pripravak kao biljni lijek (napominjem pozitivan primjer Valerala!) pa znamo pravilno doziranje i kvalitetu biljnog materijala. Među pacijentima, ali ne samo njima, često se susreće mišljenje da biljke ne mogu naškoditi - što može liječiti, može i naškoditi. Većina biljaka ima ograničenje primjene kod trudnica i dojilja.
U kojem obliku koristiti biljku? Sama biljka rijetko se koristi kao takva. Obično dolazi u nekom od mogućih ekstrakata, bilo da je to čaj (infuz) ako se radi o listu ili cvijetu, uvarak (dekokt) kod korijena i kore, alkoholna ili neka druga iscrpina. Tu su također suhi ekstrakti, biljna ulja i eterična ulja.
Eterična ulja, kao poseban dio fitoaromaterapije, često imaju najsnažnije djelovanje. Mnoga eterična ulja odlikuju se snažnim antiinfektivnim djelovanjem i mnoga se mogu primjenjivati zajedno s konvencionalnim antibioticima. Kod njih je izrazito važno poznavanje kemizma pojedinog eteričnog ulja, tako da svaka ozbiljna tvrtka označava kemotip na samoj bočici. Poznavanjem toga izbjegavamo česta patvorenja ili korištenje pogrešnog eteričnog ulja iste biljke. Postoji više kemotipova eteričnih ulja ružmarina, eukaliptusa itd. i svako ima različito djelovanje. Česti primjer kod nas je lavanda. Mi iz Dalmacije volimo misliti da je naša lavanda najbolja, no iako je to ista biljka, eterično ulje biljke uzgojene na Hvaru dobar je repelent i analeptik, zbog visokog udjela kamfora. Za djelovanje na smirenje, san, posegnut ćemo za lavandom uzgojenom naprimjer u - Zagorju.
Sama eterična ulja rijetko se koriste izravno jer mogu djelovati izrazito nadražajno na sluznice. Obično se kombiniraju s baznim uljima u određenim koncentracijama, oblikuju u kapsule, vaginalete, čepiće, kreme, masti...
Od najzanimljivijih djelovanja spomenuo bih u ovom uvodu tri: protuupalno djelovanje koje pokazuje niz biljaka (korijen sladića, list crnog ribizla, kurkumin, ulje boražine, ulje noćurka...), antiinfektivno (list medvjetke, eterična ulja divljeg origana, klinčićevca, kore cimetovca, ravintsare...) i anksiolitično (glog, pasiflora, odoljen, matičnjak...). Ali tu nije kraj. Gotovo da nema područja gdje nije utvrđeno korisno djelovanje biljaka.
Fitoaromaterapija je povratak korijenima, izvrsno se nadopunjuje s konvencionalnim metodama liječenja i sam porast registriranih biljnih lijekova i upotrebe probiotika jasno ukazuje da je trend nezaustavljiv.