Autorica: doc.dr.sc. Mia Zorić Geber, specijalist oftalmolog
Glaukom je bolest od koje boluje oko 65 milijuna ljudi u svijetu. Drugi je uzrok sljepoće u svijetu, a prvi uzrok nepovratnog gubitka vida. Više od 5 milijuna slijepo je kao posljedica glaukoma, a procjenjuje se da će taj broj narasti na preko 11 milijuna do 2020. godine. U razvijenim zemljama oko 50 % glaukomskih bolesnika nije dijagnosticirano, a u nerazvijenim zemljama i do 90 %.
Zbog oskudnih simptoma i nepoznavanja bolesti glaukom ostaje neprepoznat do trenutka kada oštećenje vida napreduje i utječe na kvalitetu života. Razina znanja i svijesti o oftalmološkim pregledima glavni je put ka prevenciji bolesti odnosno sprječavanju sljepoće i smanjenja kvalitete života.
Glaukom se dijeli na primarni i sekundarni glaukom, odnosno na glaukom otvorenog ili zatvorenog kuta. Primarni glaukom otvorenog kuta najčešći je oblik glaukoma kod kojeg simptoma gotovo i da nema. Glaukom zatvorenog kuta vidno je najdestruktivniji oblik glaukoma, a njegov klinički oblik akutnog napada hitno je stanje u oftalmologiji karakterizirano izrazitim bolovima uz povraćanje.
Glaukom ili glaukomska optikoneuropatija nije povišen očni tlak, već je multifaktorijalna bolest karakterizirana tipičnim oštećenjima vidnoga polja i živčanih vlakana vidnoga živca, odnosno funkcionalnim i strukturalnim oštećenjima.
Povišeni očni tlak samo je glavni čimbenik rizika za nastanak glaukoma. Stanje povišenog očnog tlaka bez navedenih oštećenja naziva se očna hipertenzija. U bolesnika koji imaju očnu hipertenziju potrebno je procijeniti čimbenike rizika za konverziju u glaukom jer o tome ovisi hoće li će bolesnik dobiti terapiju ili će biti redovito praćen. Jedan od značajnih čimbenika rizika za nastanak glaukoma jest i dob jer se starenjem povećava rizik za nastanak glaukoma. Drugi su čimbenici rizika za nastanak glaukoma postojanje glaukoma u obitelji, visoka kratkovidnost, šećerna bolest.
Da bi se glaukom mogao liječiti, potrebno je znati vrstu glaukoma i stupanj bolesti (oštećenja), za što je potrebno učiniti kompletnu glaukomsku obradu. Ona obuhvaća vidnu oštrinu, mjerenje očnog tlaka standardiziranom metodom Goldmanove aplanacijske tonometrije, mjerenje centralne debljine rožnice (pahimetrija), pregled kuta prednje očne sobice (gonioskopija), pregled struktura prednjeg očnog segmenta, pregled fundusa odnosno glave vidnoga živca (PNO) te funkcionalne (perimetrija – vidno polje) i strukturalne (optička koherentna tomografija – OCT) pretrage. Gonioskopijom se određuje otvorenost odnosno zatvorenost kuta, a funkcionalnim i strukturalnim pretragama stupanj oštećenja. Glaukom nije moguće uvijek dijagnosticirati pri prvom pregledu. Za glaukom je važno praćenje i dinamika analize dijagnostičkih pretraga, čime se osim postavljanja točne dijagnoze prati tijek bolesti te procjenjuje učinkovitost terapije i moguća progresija.
Pristup liječenju glaukoma individualan je jer algoritam liječenja ovisi o vrsti glaukoma i stupnju oštećenja. Liječenje je usmjereno na snižavanje očnog tlaka, najznačajnijeg čimbenika rizika za nastanak glaukoma i progresiju bolesti. Cilj liječenja jest postizanje ciljnog tlaka. Ciljni je tlak ona vrijednost očnog tlaka koja ne dovodi do nastanka bolesti ili njezine progresije. Ako ciljni tlak nije zadovoljavajući, potrebno je promijeniti lijek ili vrstu liječenja. Glaukom se liječi medikamentozno, laserski ili kirurški. Medikamentozno liječenje najčešći je oblik liječenja glaukoma te je ujedno prvi izbor kojim se započinje liječenje. Medikamentozna i/ili laserska terapija ponekad nisu učinkovite te je potrebno kirurškim zahvatom sniziti očni tlak. Glaukom je kronična bolest, jednom dijagnosticirana liječi se do kraja života. Dugotrajno liječenje brojnim kapljicama može uzrokovati nastanak površinske bolesti oka zbog kumulativnog učinka konzervansa u kapljicama. Stoga je važno propisati kapljice bez konzervansa ili fiksne kombinacije kod kojih je unos konzervansa smanjen s obzirom na to da se dva lijeka nalaze u jednoj bočici. Ako je liječnik iz bilo kojeg razloga (neučinkovitost, neželjeni učinci, socioekonomski razlog) odlučio zamijeniti ili promijeniti propisanu terapiju, potrebno je ponovo procijeniti ciljni tlak odnosno učinkovitost terapije. Neke vrste glaukoma imaju agresivniji tijek te je potreban i agresivniji pristup liječenja, kao što je to kod uznapredovalog pseudoeksfolijativnog glaukoma gdje je kirurški pristup nerijetko prvi izbor liječenja.
Da bi liječenje bilo učinkovito te se zaustavila ili usporila progresija bolesti i nastanak sljepoće, potrebno je redovito primjenjivati terapiju. Zato je važna suradljivost i ustrajnost bolesnika koji nerijetko, neredovito ili uopće ne troše prepisanu terapiju. Osim nepoznavanja bolesti, razlozi neustrajnosti u primjeni terapije neželjeni su učinci terapije, kompliciran i učestali dnevni raspored primjene, socioekonomski razlozi, ali i nesuradljivost bolesnika s liječnikom.
Cilj liječenja glaukoma jest sačuvati bolesnikov vid. Da bismo to postigli, potrebna je suradnja bolesnika, oftalmologa i obiteljskog liječnika. Bolesnici trebaju redovito primjenjivati propisanu terapiju te redovito ići na kontrole gdje liječnik na temelju ponavljanih dijagnostičkih pretraga procjenjuje učinkovitost terapije i stabilnost bolesti.
Više o ovoj temi saznajte u bodovanom e-tečaju kojemu možete pristupiti kroz poveznicu.