Autor: Eugen Fućak, dr. med., spec. interne medicine, subspecijalist kardiologije
O.B. "Dr. Tomislav Bardek", Koprivnica
Kardiovaskularna bolest vodeći je svjetski uzrok morbiditeta i mortaliteta s incidencijom koja raste s porastom životne dobi. Prevencija kardiovaskularnih bolesti stoga je izuzetno važna. Provodi se kroz djelovanje na promjenjive rizične faktore (pušenje, fizička neaktivnost, nepravilna prehrana, debljina), ali i kroz farmakološke intervencije (kontrola krvnog tlaka, šećerne bolesti ili bubrežnog zatajenja). Iako je neposredni uzrok kardiovaskularnog incidenta tromboza, glavni uzrok događaja ipak je ateroskleroza.
Osobito je visok stupanj povezanosti dijabetesa i aterosklerotske bolesti. Dijabetes sam po sebi predstavlja kardiovaskularni rizični faktor, no dodatna je nepovoljna okolnost i dislipidemija koja ga učestalo prati. U bolesnika s dijabetesom tipa II povećana je razina triglicerida, apolipoproteina B, lipoproteina vrlo male gustoće (VLDL), lipoproteina niske gustoće (LDL), dok je razina zaštitnih lipoproteina velike gustoće (HDL) snižena. Aktualne smjernice europskog i američkog kardiološkog društva bolesnike s dijabetesom automatski svrstavaju u visoku ili vrlo visoku rizičnu skupinu te indiciraju energični pristup u redukciji vrijednosti lipidnog profila. Predložene vrijednosti LDL kolesterola u bolesnika visokog / vrlo visokog kardiovaskularnog rizika iznose 1,8/1,4 mmol/l. Kako je spomenutu razinu gotovo nemoguće postići higijensko-dijetetskim mjerama (koje svakako ne smijemo izostaviti), terapija statinom u bolesnika s dijabetesom u najvećem je broju slučajeva neophodna.
Statini su lijekovi s primarnim učinkom na redukciju razine LDL kolesterola koji u manjoj mjeri povoljno utječu i na razinu HDL kolesterola i triglicerida. Inicijalna ispitivanja povezana sa statinima bila su usmjerena na ulogu statina u sprečavanju progresije aterosklerotske bolesti kroz vrijeme. Kasnije su uslijedila ispitivanja koja su utvrdila pozitivne pleiotropne učinke na akutna zbivanja na razini aterosklerotskog plaka. Nakon promjene paradigme o aterosklerotskoj bolesti koja je kroničnu upalu definirala kao glavni patofiziološki mehanizam u napredovanju bolesti, uslijedila su istraživanja koja su dokazala protuupalni učinak statina. Utvrđena je značajna redukcija upalnih procesa (vidljiva u redukciji upalnog markera – hsCRPa) na razini aterosklerotske lezije. Na taj način statini dovode do stabilizacije aterosklerotskog plaka, poboljšavaju endotelnu funkciju, smanjuju vaskularnu upalu i oksidativni stres.
Od dostupnih statina najviši stupanj dokaza kroz kliničke studije i najvišu terapijsku potentnost postižu atorvastatin (Artas) i rosuvastatin (Rosuvastatin JGL) te spomenutim molekulama treba dati prednost prilikom uključivanja u terapiju. Rezultati kliničkih ispitivanja povezanih s učinkom atorvastatina u bolesnika s dijabetesom (ASCOT-LLA; CARDS) ukazali su na gotovo 40 %-tnu redukciju kardiovaskularnih incidenata kod bolesnika liječenih atorvastatinom uz značajan stupanj očuvanja bubrežne funkcije. S druge strane, rosuvastatin je u određenim ispitivanjima učinka na kardiovaskularni rizik kod bolesnika s dijabetesom (MERCURY; URANUS; ANDROMEDA; CORALL) pokazao i veći stupanj u redukciji razine LDL kolesterola. Posebno je važno spomenuti visok stupanj sigurnosti (koji se očituje kroz zanemariv broj nuspojava) upotrebe statina dokazan kroz spomenute studije.