Ljudi su oduvijek težili postizanju sjajnog, savršenog, bijelog osmijeha.
Iako su uvijek popularni, dolaskom proljeća upiti za načine i rezultate izbjeljivanja zubi znatno se intenziviraju. Stoga je dobro podsjetiti što je to izbjeljivanje, koji su rizici, u kojoj se mjeri mogu ispuniti očekivanja, kolika je trajnost postignutog i kakve su sve metode dostupne.
Uz današnje "bombardiranje" raznim reklamama s televizije, interneta, jumbo plakata, uvelike raste i naša želja da napravimo nešto za sebe i svoj izgled i zdravlje, a s druge strane, veoma je teško odlučiti što stvarno djeluje, a što je samo reklamni trik koji ponekad nosi više štete nego koristi.
Izbjeljivanje zubi stomatološki je postupak koji spada u područje estetske stomatologije. Postoje dva razloga izbjeljivanja: kozmetičko, gdje se izbjeljuju svi zubi za nekoliko nijansi i izbjeljivanje dekoloriranih zuba uzrokovano fluorozom ili upotrebom tetraciklina. Još jedan uzrok tamnjenja zuba jest devitalizacija zuba, odnosno vađenje živca, ali u tom slučaju izvršava se pojedinačno izbjeljivanje drugačijom metodom.
Neke metode izbjeljivanja počele su se koristiti još u srednjem vijeku, a zadržale su se do danas kao postupci po principu "uradi sam". Korištenje kiseline, poput limunske kiseline, ili abrazivnih sredstava - sode bikarbone, trljanja zubi listovima kadulje ili unutrašnjim dijelom kore banane pa sve do brušenja površine zuba kako bi se uklonio dio cakline koji je "upio" najviše pigmenata iz hrane i pića koje konzumiramo. Nijedna od tih metoda nije preporučljiva jer uništava oklop zuba - zubnu caklinu.
Tako zubi postaju jako osjetljivi na vanjske podražaje (toplo, hladno, slatko-kiselo), a i podložniji su stvaranju karijesa. Uz sam zub, oštećuje se i zubno meso koje se povlači, a jakim i nepravilnim četkanjem uz upotrebu abrazivnih sredstava stvaraju se i deformiteti zuba - klinasti defekti, bolni i estetski loši dijelovi zubnog vrata.
Danas postoji izbjeljivanje zuba koje ne oštećuje zubnu caklinu ako se primjenjuje pravilno u ordinaciji ili kućno, prema uputama i pod kontrolom stomatologa. Mehanizam je da se iz gela koji se nanosi na zub oslobađa kisik koji se veže za pigmente i tako ih eliminira.
U ordinaciji se koriste jača sredstva, 35 - 40 %-tni hidrogen peroksid, čija se aktivnost pojačava posebnom lampom ili laserom. Tretman se, ovisno o početnoj boji i željenom rezultatu, ponavlja 3 - 4 puta po 30 minuta do sat vremena u razmacima od 4 - 7 dana.
Za kućnu upotrebu koriste se posebno izrađene individualne udlage koje imaju prostor u koji se stavlja gel za izbjeljivanje s 10 - 16 %-tnim hidrogen peroksidom. Udlaga se nosi svakodnevno po nekoliko sati 1 - 2 tjedna.
Ove dvije metode mogu se kombinirati, ovisno o dogovoru pacijenta i stomatologa.
Najčešća nuspojava izbjeljivanja jest zubna preosjetljivost, koja je kratkotrajna, jer sva profesionalna sredstva za izbjeljivanje sadrže fluor koji pomaže remineralizaciji.
Moguće je i kratkotrajno oštećenje rubne gingive koje nije toliko često jer se prije nanošenja sredstva za izbjeljivanje zubno meso mora zaštititi.
Veoma je važno prije početka tretmana informirati pacijenta o samom postupku, vidjeti koja su pacijentova očekivanja i mogućnosti postizanja optimalnog rezultata na obostrano zadovoljstvo. Potrebno je kompletno sanirati zube, što podrazumijeva popravak svih karijesnih lezija, temeljito čišćenje zubnih naslaga i kamenca. Potom se kontrolira i registrira boja (prema ključu boja) prije izbjeljivanja kako bi se mogla usporediti s postignutom nekoliko nijansi svjetlijom bojom nakon tretmana.
Treba upozoriti pacijenta da se samo prirodni zubi izbjeljuju, dok ispuni i protetski radovi ostaju u svojoj boji pa postoji mogućnost potrebe za njihovom promjenom kako njihova boja ne bi odskakala od nove, svjetlije boje zuba.
Za vrijeme tretmana (3 - 4 tjedna) potrebno je izbjegavati sva pića i hranu koji bi mogli obojiti zube jer su zubi za vrijeme izbjeljivanja porozniji te lakše primaju pigmente. Tako bi se trebalo odreći kave, čaja, crnog vina, sokova, mrkve, cikle, brokule, špinata... Također bi trebalo izbjegavati cigarete koje uvelike negativno utječu na boju zuba, ali i na zdravlje usne šupljine općenito.
Potrebno je znati i da postignuta boja nije trajna. Kroz neko vrijeme zubi će opet primiti razne pigmente iz svega s čim dolaze u dodir, stoga će trebati ponoviti postupak.
Ako su Vaša očekivanja izuzetno bijeli zubi poput porculanskih tanjura ili pločica, izbjeljivanje nije metoda kojom ćete biti zadovoljni.
Moderna stomatologija ima niz drugih rješenja kojima se može postići gotovo sve što se tiče boje i oblika zuba.
Osmijeh je jako važan jer njime dijelite unutarnju sreću i zadovoljstvo sa svima do kojih vam je stalo.
Sabina Zahirović Travaš, dr. dent. med.