Autorica: prim. doc. dr. sc. Marisa Klančnik, dr. med.,
Pročelnica Zavoda za audiologiju
Klinike za bolesti uha, nosa i grla
s kirurgijom glave i vrata, KBC Split
Vrtoglavica je jedan od najčešćih simptoma u medicinskoj praksi s prevalencijom između 20 % i 30 %, koja se povećava s godinama života, ali pogađa i sve mlađe dobne skupine.
Učestalost je dva do tri puta veća u žena u odnosu na muškarce.
Održavanje ravnoteže vitalno je za cjelokupnu čovjekovu aktivnost, a vrtoglavica predstavlja veliko ograničenje koje može dovesti do trajnog invaliditeta.
Danas o vrtoglavici govorimo kao o važnom javno-zdravstvenom problemu s velikim morbiditetom i posljedicama u smislu padova i ozljeđivanja, nemogućnošću samostalnog kretanja i obavljanja svakodnevnih aktivnosti, smanjenoj radnoj sposobnosti i generalno smanjenoj kvaliteti života. Sve su to razlozi zašto je na uspješno liječenje vrtoglavica i pridruženih simptoma usmjerena velika pozornost.
Liječenje vrtoglavice može biti simptomatsko ili specifično. Simptomatsko liječenje uključuje kontroliranje akutnih simptoma i autonomnih tegoba koji prate vrtoglavicu, dok je specifično liječenje usmjereno na temeljne uzroke vrtoglavice. Neke vrste vrtoglavica imaju prepoznatljivu patofiziologiju, dok je patofiziologija nekih vrtoglavica još uvijek neprepoznatljiva.
Terapija akutne vrtoglavice mora imati tri aspekta djelovanja: mora biti učinkovita u kontroli akutne epizode, mora ubrzati oporavak i prevenirati buduće epizode.
Idealni antivertiginozni lijek trebao bi spriječiti vrtoglavicu, mučninu i povraćanje i ubrzati vestibularnu kompenzaciju.
Vrtoglavice dijelimo na periferne i centralne prema mjestu oštećenja. Periferne su znatno češće i imaju burnije simptome te su često povezane s oštećenjem sluha i tinitusom. Postoje i mnogobrojna preklapanja – tako imamo vrtoglavice koje imaju periferna i centralna obilježja u čijem su liječenju najučinkovitiji lijekovi koji djeluju na centralni i periferni vestibularni sustav.
Fiksna kombinacija cinarizina 20 mg i dimenhidrinata 40 mg vrlo se uspješno koristi u liječenju vrtoglavica različite etiologije. Efikasnost terapije temelji se na dualnom i sinergističkom mehanizmu djelovanja. Cinarizin inhibira H1 i H4 histaminske receptore i D2 dopaminske receptore, a ujedno je specifični blokator kalcijevih kanala. Djeluje kao inhibitor vestibularne ekscitabilnosti suprimirajući priljev kalcija u vestibularne osjetne stanice. Predominantno djeluje na periferni vestibularni sustav, a dimenhidrinat, kloroteofilinska sol difenhidramina, inhibira H1 histaminske receptore i muskarinske antikolinergične receptore i uvjetuje parasimpatolitičke i depresivne učinke na središnji živčani sustav. Pokazuje antiemetičke učinke i učinke protiv vrtoglavice djelovanjem na okidače kemoreceptora u području četvrte komore tako da predominantno djeluje na centralni vestibularni sustav. Smanjuje vestibularnu stimulaciju i deprimira labirintnu funkciju. Antiemetički efekt povezan je s H1antagonizmom u vestibularnom sustavu mozga.
I cinarizin i dimenhidrinat poznati su po učinkovitosti u liječenju vrtoglavica. Kombinacija lijekova znatno je učinkovitija od pojedinih tvari, što je potvrđeno u raznim studijama. Ujedno ova fiksna kombinacija značajnije smanjuje vegetativne simptome u odnosu na samo jednu komponentu (Hahn i suradnici, 2011.; Pytel i suradnici, 2007.).
Ova kombinacija lijekova već se dugo koristi u Europi, stoga su provedene različite studije o efikasnosti ovog lijeka u odnosu na druge lijekove. Jedna od velikih studija analiza je koja se sastojala od 5 dvostruko slijepih randomiziranih pokusa i uključivala 635 pacijenata s prosječnom životnom dobi od 53 godine koji su patili od vertiga dulje od godinu dana. Ukupno 196 pacijenata koristilo je ovu kombinaciju lijekova, dok su ostale skupine koristile ili cinarizine ili dimenhidrinat ili betahistin. Lijekove su koristili 3 puta dnevno kroz 4 tjedna. Prema dobivenim rezultatima, kod pacijenata koji su dobivali ovu fiksnu kombinaciju lijekova simptomi su se umanjili za više od 70 %. Ovo umanjenje simptoma bilo je veće nego u pacijenata koji su dobivali samo jednu komponentu lijeka. Više od 68 % pacijenata osjećalo se značajno bolje nakon uzimanja ove kombinacije u usporedbi s poboljšanjem od 33 % u pacijenata koji su uzimali betahistin ili s poboljšanjem od 35 % u skupini koja je dobivala placebo.
Scholtz i suradnici objavili su rad o efikasnosti i sigurnosti fiksne kombinacije cinarizina 20 mg i dimenhidrinata 40 mg u odnosu na betahistin dihidroklorid 16 mg u pacijenata s perifernom vestibularnom vrtoglavicom, koja je ujedno i najčešća vrtoglavica u praksi, zbog čega su rezultati ove studije vrlo važni i zanimljivi. Studija je uključivala 306 pacijenata prosječne životne dobi 53,5 godina, koji su podijeljeni u dvije skupine. Prva je skupina dobivala ovu fiksnu kombinaciju, 3 puta dnevno kroz 4 tjedna, a druga skupina dobivala je betahistin 16 mg, 3 puta dnevno također kroz 4 tjedna. Prva je skupina pokazala značajnije poboljšanje simptoma od grupe, koja je uzimala betahistine, a značajno veća efikasnost pokazala se već nakon tjedan dana terapije.
Iz navedenih studija možemo zaključiti da se ova fiksna kombinacija cinarizina i dimenhidrinata pokazala kao moćna, ili čak kao superiornija alternativa betahistinu u liječenju perifernih vestibularnih vrtoglavica.