3. KORAK ILI O VIZIJI
"Ako uvijek činite ono što ste uvijek činili, uvijek ćete i dobiti ono što ste uvijek dobivali", podsjećaju nas Stoll i Fink (2000.)¹. Vi sigurno želite više, bolje, drugačije… zato ste vjerojatno i krenuli u neki novi pothvat, promijenili radno okruženje, osnovali vlastito poduzeće ili to kanite učiniti, ili možda ništa od navedenoga, ali želite unaprijediti postojeće stanje. Vrlo je vjerojatno kako imate neku svoju, više ili manje jasnu, viziju i želite da vaši suradnici zajedno s vama predano rade na njezinu ostvarenju.
Što ste poduzeli da vašim suradnicima približite/pojasnite svoju viziju? Koliko je ona vama samima jasna? Koliko vam je važno ostvarivanje vaše vizije? Jesu li vam i koliko poznate vizije vaših suradnika? Razgovarate li uopće o tome? Ovo su samo neka od pitanja na koja biste trebali znati odgovoriti ako želite ostvariti svoju viziju.
Vizija je skup vrijednosnih orijentacija i uvjerenja pojedinca koji oblikuju njegov stav o poželjnoj budućnosti, a temelji se na njegovim znanjima i iskustvima, ali i vrlo specifičnim željama, interesima i potrebama. Kako smo socijalna bića koja u mnogočemu ovise o drugim pojedincima, posebice u današnjem turbulentnom i dinamičnom svijetu, jednostavno ne možemo očekivati da ćemo potpuno samostalno ostvariti svoju viziju ma koliko ona spasonosna ili revolucionarna bila. Nema nam druge - moramo surađivati.
Ako smo savladali prethodne "korake" (o potrebama i o odnosima o kojima je bilo riječi u prošlim izdanjima Glasila), onda možemo prijeći na sljedeći korak - kontinuirano poticati svoje suradnike na izgrađivanje osobne vizije (organizacije, ustanove, konkretnog projekta i sl.). Osobna vizija omogućuje generiranje i kristaliziranje novih ideja i razumijevanje željenoga, ali i omogućuje (su)kreiranje zajedničke vizije. Pravo i obveza svakog pojedinca u organizaciji jest izgrađivanje osobne vizije i njezino usklađivanje s onom zajedničkom. Ako kao voditelji jednostavno nametnemo svoju viziju i očekujemo da će je naši podređeni (jer više ne možemo govoriti o suradnicima) bespogovorno ostvarivati, onda su šanse da ćemo tu viziju i ostvariti vrlo male ili nikakve.
"Zajednička vizija prvi je korak prema tome da se ljudima koji si nisu međusobno vjerovali omogući da počnu surađivati" (Senge, 2003.).
Želimo li oživotvoriti našu zajedničku viziju, moramo "svirati u iste diple", zalagati se za iste vrijednosti, pojedinačno i zajedno poduzimati akcije i aktivnosti koje nas vode prema željenom cilju, harmonizirati i sinkronizirati naša djelovanja, surađivati i nadopunjavati se, razumijevati što i zašto nešto činimo. Ukupni rezultat našega djelovanja na postizanje zajedničkoga cilja ovisi o usklađenosti našega djelovanja, stoga je zajedničku viziju moguće shvaćati kao "kormilo za održavanje smjera" (Senge, 2003.).
(Su)oblikovanje zajedničke vizije proces je koji zahtijeva vrijeme, uključenost, angažman, energiju, stvarnu želju. U tom procesu ćemo, ako smo kvalitetan voditelj, poticati raspravu i njegovati dijalog svih čimbenika/dionika te im omogućiti da osvješćuju, propituju, artikuliraju i usklađuju vlastite vrijednosti i uvjerenja s onima drugih čimbenika. Oni tako postaju (su)oblikovatelji vizije pa onda, sasvim logično, osjećaju i odgovornost za njezino oživotvorenje.
Dobro je imati na umu: želimo li unaprijediti sustav (obitelj, ustanovu, organizaciju), uskladimo naše osobne sa zajedničkom vizijom.
Dr. sc. Maja Ljubetić
Propustili ste prijašnje korake? Pročitajte ih na sljedećim poveznicama:
¹ Stoll, L., Fink, D. (2000) Mijenjajmo naše škole: kako unaprijediti djelotvornost i kvalitetu škola. Zagreb, Educa.
Senge, P. M. (2003) Peta disciplina - principi i praksa u učeće organizacije. Zagreb, Mozaik knjiga.