Valentina Nakić, dr.med.
Astma predstavlja globalni zdravstveni, ali i ekonomski problem u svijetu, česta je i potencijalno ozbiljna kronična bolest koja može imati fatalan ishod ako se ne prepozna i pravilno liječi.
Obilježje astme jest kronična upala dišnih puteva u kojoj sudjeluju brojne stanice i stanični elementi. Upravo ta kronična upala odgovorna je za pojavu simptoma u vidu epizoda sviranja u prsima, zaduhe, pritiska u prsima i kašlja. Simptomi su najčešće prisutni noću te u jutarnjim satima, pred buđenje. Težina simptoma povezana je s čestom ali varijabilnom opstrukcijom na dišnim putevima koja je često reverzibilna, bilo spontano ili uz lijekove.
Prevalencija u svijetu jest oko 300.000.000 oboljelih i u stalnom je porastu. U Hrvatskoj je prevalencija u općoj populaciji 4 - 6 %, dok je u dječjoj dobi i do 12 %, ovisno o županiji koja se promatra.
Danas znamo da postoje okidači za pojavu astme i razvoj kroničnog upalnog procesa u plućima. Okidači su:
a) alergije - perje i dlake kućnih ljubimaca, hrana, izmet insekata, grinje, plijesni, pelud trava, korova, stabala
b) iritansi - aktivno i pasivno pušenje, smog, zagađenje zraka, kemikalije i jaki iritansi u vidu plinova
c) uvjeti okoliša - promjene vremenskih prilika, magla, hladan zrak, vježbanje
d) ostali okidači - infekcije respiratornog sustava (RSV, Influenza, Adenovirus), lijekovi (ASK, ß-blokatori)
Za postavljanje dijagnoze astme potrebno je uzeti detaljnu anamnezu, obaviti klinički pregled te dokazati postojanje opstrukcije na dišnim putevima te stupanj reverzibilnosti opstrukcije provođenjem spirometrije i ventolinskog testa. Dijagnostika se nadopunjava po potrebi alergološkim testovima, FENO testom, metakolinskim testom te ostalim pretragama ovisno o kliničkoj indikaciji.
Stupanj težine astme danas određujemo prema intenzitetu primijenjene terapije kojom postižemo dobru kontrolu bolesti. U Hrvatskoj su prihvaćene smjernice GINA od strane Hrvatskog pulmološkog društva, one kao zlatni standard u liječenju astme navode inhalacijske kortikosteroide. Liječenje se započinje ovisno o težini kliničke slike i nalazima ventilacijskih testova monoterapijom inhalacijskog kortikosterioda te ako se ne postigne dobra kontrola bolesti kortikosteroidu se dodaje dugodjelujući ß2-agonist. Inhalacijskom kortikosteroidu mogu se dodati i antileukotrijeni, tiotropij, peroralni glukokortikoidi ili za teže oblike bolesti, anti-IgE, omalizumab.
Lijek za olakšavanje simptoma napada astme jest brzodjelujući ß2-agonist,salbutamol.
Danas u liječenju astme nastojimo poboljšati suradljivost bolesnika i tako smanjiti pojavu progresije kronične upale u dišnim putevima koja može u neliječenih dovesti do ireverzibilnih promjena.
Timski pristup u radu s astmatičnim bolesnicima i njihovim obiteljima, koji obuhvaća sudjelovanje u liječenju na svim razinama zdravstvene zaštite (primarne zdravstvene zaštite, sekundarne zdravstvene zaštite) trebao bi sve više uključivati i rad ljekarnika koji su i najčešće u kontaktu s bolesnicima.
Kao najčešći uzrok loše kontrole bolesti navodi se nepravilno korištenje uređaja za inhalacijsku terapiju. Kako danas na tržištu postoje brojni uređaji za primjenu inhalacijskih lijekova, mogućnost pogreške raste.
Sistem trostruke kontrole ispravnosti primjene inhalacijske tehnike smanjio bi vjerojatnost pogreške i time pridonio boljoj kontroli astme. Provjera bi se provodila jednom godišnje kod izabranog liječnika primarne zdravstvene zaštite ili kod pulmologa ili prilikom izdavanja lijeka u ljekarni kada bi ljekarnik provjerio tehniku inhalacije za odabrani uređaj ili uređaje, ovisno o tome koliko ih bolesnik koristi u liječenju. Provedenu provjeru inhalacijske tehnike ili provedenu edukaciju za pravilnu primjenu uređaja za inhalacijsku terapiju bilo bi idealno evidentirati tako da svi uključeni u liječenje astmatičara znaju da je izvršena, što bi u skorijoj budućnosti bilo moguće putem informacijskog sustava CEZIH-a koji povezuje sva tri subjekta u zbrinjavanju astmatičnih bolesnika.
Važno je otkloniti strahove i predrasude, posebno roditelja astmatične djece, u kojih često postoji strah od nuspojava liječenjem kortikosteriodima.
Potrebno je izbjeći faktore rizika na koje možemo utjecati, kao što su pušenje, debljina i smanjena fizička aktivnost, a koji sigurno pridonose pogoršanju bolesti.
Za svakog pacijenta potrebno je izraditi osobni plan za liječenje astme te zajedno s pacijentom odrediti ciljeve koje želimo postići u liječenju.
Potrebno je voditi i dnevnik astme bilježeći dnevne vrijednosti vršnog protoka zraka (PEF) te na taj način predvidjeti vjerojatnost pogoršanja astme. Promjena u padu PEF-a signal je educiranom bolesniku da promijeni terapiju prema preporuci iz osobnog plana za liječenje astme.
Cijepljenje protiv gripe i pneumokoka također spada u mjere za poboljšanje kontrole astme.
Kada je riječ o poznatim okidačima, nastojimo ih ukloniti iz okoline bolesnika, bilo da se radi o kućnim ljubimcima, posteljini od perja, tepisima, zavjesama, izostavljanju određene namirnice u prehrani, smanjenju upotrebe štetnih kemikalija i sprejeva.
Održavanje dnevne toalete nosne sluznice vodenim otopinama u vidu sprejeva smanjuje izlaganje sluznice alergenima i virusima kao mogućim pokretačima astmatskog napada.
Izbjegavanje lijekova koji su potencijalno opasni za pogoršanje astme, prvenstveno acetisalicilne kiseline, obavezna je mjera kod osjetljivih osoba.
Partnerski odnos u liječenju, koji uključuje sve zainteresirane strane, liječnike primarne i sekundarne zdravstvene zaštite, medicinske sestre, patronažnu skrb, ljekarnike, lokalnu zajednicu te astmatičare i njihove obitelji, jedini je pravi put u postizanju dobre kontrole bolesti, jer osnovne pretpostavke za uspjeh u liječenju, a to su znanje i lijekovi, već imamo!