Dinko Hauptman, dr. med., specijalist urolog
Klinika za urologiju, Klinički bolnički centar Zagreb
Erektilna disfunkcija (ED) definira se kao ponavljajuća nesposobnost postizanja i/ili održavanja erekcije dovoljno čvrste za zadovoljavajući spolni odnos. Dijagnoza se postavlja ako simptomi traju barem 3 mjeseca. ED nije bolest, već simptom koji narušava kvalitetu života muškarca i žene, ali može biti i rano upozorenje na postojanje još uvijek neprepoznate kardiovaskularne bolesti.
Prevalencija i incidencija su vrlo visoke, što i pokazuje studija Massachusetts Male Aging (MMAS) i ukazuje na prevalenciju od čak 52 % u populaciji muškaraca od 40-te do 70-te godine života. Etiologija ED-a jest višestruka. Dijeli se na organsku i psihogenu. Organski uzroci mogu biti vaskularni, neurogeni, hormonalni, ozljede i bolesti spolovila, operacije u zdjelici te korištenje raznih lijekova. Psihogeni uzroci najčešće su depresija, anksioznost, problemi u vezi, psihosocijalni problemi i psihosocijalni stres. Glavni rizični čimbenici nastanka ED-a su šećerna bolest, visoki krvni tlak, bolesti prostate, periferne vaskularne bolesti, srčane tegobe, hiperlipidemija te depresija.
Povrh svega gore navedenog, tek 10 % muškaraca sa simptomima ED-a javlja se liječniku. Zbog toga je bitno motivirati muškarce sa simptomima ED-a kako bi se učinio rani probir na šećernu bolest, visoki krvni tlak, dislipidemiju, kardiovaskularne bolesti i depresiju. Muškarcima je osjetljiva tema razgovora s liječnikom o spolnoj funkciji te je još uvijek tabu tema, iako se predrasude polako razbijaju. Baš zbog toga potrebno je odvojiti dovoljno vremena i pažnje prilikom pregleda. U urološkoj/androloškoj ambulanti uzima se detaljna anamneza (dosadašnje bolesti, ranija seksualna iskustva, jutarnja erekcija, korištenje lijekova), a poželjno je i da partnerica bude prisutna prilikom pregleda. Neophodan je fizikalni pregled bolesnika, od pregleda spolovila i prostate do zapažanja sekundarnih spolnih osobina.
Osnovne laboratorijske pretrage uključuju određivanje glukoze u krvi, kolesterola i triglicerida te testosterona. Ako je potrebno, određuje se dodatno PSA, ostali hormoni uključujući i hormone štitnjače, provodi se intrakavernozni test injekcijom prostaglandina uz ultrazvuk color doppler penisa, a nerijetko je potrebno bolesnika uputiti na pregled kardiologu, endokrinologu ili psihologu. Liječenje ED-a sastoji se prvenstveno u promjeni životnih navika, što uključuje prestanak pušenja, smanjenu konzumaciju alkoholnih pića, zdravu ishranu i redovitu tjelovježbu. Potrebno je prilagoditi kroničnu terapiju koju bolesnici uzimaju poglavito antihipertenzive, antidepresive, anksiolitike i antiandrogene. Kako se gotovo uvijek radi o miješanoj etiologiji ED-a, nerijetko je potrebno i psihosocijalno savjetovanje.
Ako ne dolazi do poboljšanja simptoma ED-a uz gore navedene promjene, započinje se specifično urološko liječenje koje se sastoji od triju stepenica. Prva je stepenica korištenje tableta inibitora 5-PDE (sildenafil, tadalafin, avanafil i vardenafil) kod bolesnika koji nemaju kontraindikacije za njihovo uzimanje. Kontraindikacije su uzimanje nitrata, neregulirana hipertenzija i teška srčana oštećenja. Kada nema pozitivnog učinka s tabletama, prelazi se na drugu stepenicu liječenja ED-a, a to je intrakavernozna aplikacija prostaglandina u penis. Prva doza uvijek se treba provesti u ambulantnim uvjetima kada se provodi edukacija o samostalnoj aplikaciji injekcija te određuje ispravna doza za učinkovitu erekciju. Konačno, treća stepenica u liječenju ED-a jest kirurška ugradnja penilnih proteza. Danas na tržištu postoje rigidne proteze i "inflatable" proteze koje se mogu napuhati te omogućavaju nesmetani i učinkoviti spolni odnos. Nedostatak proteza jest njihova cijena, mogućnost infekcije ili kvar mehanizma. Zaključno, ED više ne bi trebala biti tabu tema. Multidisciplinarnim pristupom i specifičnim liječenjem simptomi ED-a mogu se uspješno liječiti na obostrano zadovoljstvo muškarca i žene.