Autorica: prof. prim. dr. sc. Darija Mahović Lakušić, dr. med.
Klinika za neurologiju Medicinskog fakulteta u Zagrebu, KBC Zagreb
Migrena je primarna, funkcionalna, periodička, srednje jaka do jaka glavobolja. Javlja se u 15 – 20 % ženske populacije, dok je učestalost u muškaraca između 4 – 7 %. Prema kriterijima Međunarodne klasifikacije glavobolja, dijagnoza se postavlja ako je bolesnik do pregleda imao pet sličnih glavobolja koje bez lijekova traju između 4 – 72 sata, ako je bol umjerenog do znatnog intenziteta, unilateralna (u 60 % bolesnika), pulsirajućeg karaktera uz moguću mučninu i/ili povraćanje, fotofobiju i fonofobiju te ako se glavobolja pogoršava tjelesnom aktivnošću. Važno je naglasiti da migrena predstavlja i velik trošak društvu s obzirom na to da bolesnici s migrenom obično ne mogu funkcionirati za vrijeme trajanja napadaja. Tako se smatra da 1/3 troškova u liječenju migrena otpada na troškove liječenja (lijekovi i pregledi liječnika), a čak 2/3 troškova odnose se na indirektne troškove koji uključuju izgubljene radne dane ili smanjenu učinkovitost na poslu.
Do danas nije do kraja razjašnjen uzrok nastanka glavobolje. Uz važnu ulogu nasljeđivanja (bolesnici s migrenom uglavnom imaju bliskog rođaka sa sličnim simptomima), novije studije pomoću PET-MR-a mozga upućuju na aktivaciju i funkcionalne promjene ponsa koji se smatra pokretačem migrenskog napadaja. Terapijski, postoje različite razine liječenja migrene; terapija pojedinog napadaja koja može biti nespecifična (npr. acetilsalicilna kiselina, nesteroidni antireumatici) i specifična (triptani) te profilaktička terapija. Prema EFNS smjernicama, u bolesnika u kojih je značajno narušena kvaliteta života, u kojih je učestalost napadaja veća od dva dana mjesečno te ako je terapija pojedinih napadaja neučinkovita, indicirana je profilaktička terapija.
Smatra se da je mehanizam djelovanja profilaktičkih lijekova normalizacija neuronalne ekscitabilnosti modulacijom ionskih kanala i regulacija lučenja neurotransmitera. Postoji nekoliko lijekova indiciranih u profilaksi migrene i to se prvenstveno radi o "kardiološkim” lijekovima, u što spadaju beta blokatori, ACE inhibitori, blokatori kalcijskih kanala te neki od antagonista receptora angiotenzina II koji su izuzetno efikasni. Kandesartan je lijek koji se primarno koristi u liječenju arterijske hipertenzije. Još 90-ih godina Harald Schrader, umirovljeni profesor iz bolnice St. Olavs iz Trondheima, sam je uzimao kandesartan zbog arterijske hipertenzije te je primijetio značajno smanjenje učestalosti napadaja migrene. Kasnije je objavljeno više studija o učinkovitosti kandesartana u profilaksi migrene. Studija norveških autora uspoređivala je efikasnost najčešće propisivanog lijeka u profilaksi migrene propranolola i kandesartana te se pokazalo da je kandesartan (43 %) jednako učinkovit kao i propranolol (40 %) u odnosu na placebo (23 %; p = 0,025 i p < 0,050). Jedna od velikih prednosti kandesartana prema ostalim profilaktičkim lijekovima jest što bolesnici prilikom uzimanja lijeka ne dobivaju na tjelesnoj težini te se lijek može primijeniti u bolesnika s astmom, šećernom bolesti i poremećajem srčanog ritma za razliku od nekih drugih profilaktičkih lijekova čija je primjena ograničena.
Primjena kandesartana u profilaktičkom liječenju migrene unatoč dostupnim smjernicama još uvijek nije dovoljno prepoznata u kliničkoj praksi te je cilj ovog teksta upoznati ili podsjetiti širu stručnu javnost na primjenu tog lijeka u prevenciji i liječenju migrene koja značajno smanjuje kvalitetu života. Stoga je osnovni cilj profilaktičke terapije reducirati frekvenciju napadaja i ublažiti njihov intenzitet te poboljšati kvalitetu života bolesnika.
Literatura:
- Headache Classification Committee of the International Headacke Society (IHS). The International Classification of Headache Disorders, 3rd edition (beta version). Cephalalgia 2013; 33: 629-808
- Gormley P,Anttila V,Winsvold BS. Meta-analysis of 375 000 individuals identifies 38 susceptibility loci for migraine. Nat Genet. 2016; 48(8):856-66.
- Russel MB, Olesen J. Increased familial risk and evidence of genetic factor in migraine. Br Med J 1995; 311: 541- 44.
- Weiller C, May A, Limmroth V, i sur. Brain steam activation in spontaneous human migraine attacks. Nat Med. 1995; 1: 658 - 60.
- Evers S, Afra J, Frese A, i sur. EFNS guidelines on the drug treatment of migraine – revised report of an EFNS task force. Eur J Neurol. 2009; 16: 968 - 81.
- Stovner LJ, Linde M, Gravdahl GB, i sur. A comparative study of candesartan versus propranolol for migraine prophylaxis: A randomised, triple-blind, placebo-controlled, double cross-over study. 2014 ;34(7):523-32.
- Akiyama H, Hasegawa Y. Migrainetreated using a prophylactic combination of candesartan and hydrochlorothiazide. Pain Pract. 2013 Sep;13(7):566-71.
- Tronvik E, Stovner LJ, Helde G, Sand T, Bovim G. Prophylactic treatment of migraine with an angiotensin II receptor blocker: a randomized controlled trial. 2003; 289(1):65-9.