Kontakt

Jeste li zdravstveni djelatnik?

Kontakt

Jeste li zdravstveni djelatnik?

Klinički pristup kardiogenoj sinkopi

2 min čitanja Objavljeno: 20.7.2017.

 

Sinkopa nije bolest, već simptom. Sinkopa može za posljedicu imati ozbiljnu traumu ili smrt ako se dogodi u situacijama kada se bolesnik nalazi na visini ili primjerice u prometu. Prema učestalosti uzroka sinkope, na prvo mjesto dolazi vazovagalna sinkopa, poglavito kod mlađih i zdravih ljudi. S porastom dobi povećava se učestalost kardiogenih uzroka sinkope, a samim time sinkopa postaje simptom bolesti u užem smislu te riječi.

Sinkopa u sporadičnom i incidentalnom smislu ne predstavlja uzrok značajnijeg smanjenja kvalitete života. S druge strane, recidivirajuća sinkopa itekako narušava kvalitetu života jer bolesnici prestaju s uobičajenim dnevnim aktivnostima kao što su vožnja automobila ili sportske aktivnosti, a oko 40 % bolesnika s recidivirajućom sinkopom čak i promjeni radno mjesto. Uzimajući gore navedeno u obzir, možemo zaključiti da recidivirajuća sinkopa predstavlja značajan klinički entitet te je potreban strukturirani pristup ovakvim bolesnicima kako bi se što više povratila kvaliteta života, ali i kako bi se izdvojili oni bolesnici s povišenim rizikom od iznenadne srčane smrti te oni kod kojih je sinkopa znak, prije svega, srčane bolesti. Klinički pristup sinkopi prije svega ovisi o kliničkoj prezentaciji koja može upućivati na postojanje neke specifične podležeće bolesti ili pak može imati sliku, primjerice, tipičnu za vazovagalnu sinkopu.

Ovisno o kliničkoj prezentaciji i fizikalnom pregledu, pokreće se dijagnostički algoritam za dokazivanje podležeće bolesti, bilo da se radi o koronarnoj, valvularnoj ili aritmijskoj bolesti. Za svakog bolesnika koji se prezentira sa sinkopom potrebno je obavezno učiniti 12-kanalni elektrokardiogram uz fizikalni pregled. Kao posebnu kategoriju potrebno je izdvojiti bolesnike s recidivirajućim sinkopama. S obzirom na drastičan pad u kvaliteti življenja kod ovih bolesnika, potrebno je uložiti dodatne napore u razjašnjavanju uzroka sinkope.

U slučaju prezentacije gdje se sumnja na ishemijsku bolest, potrebno je učiniti ergometrijsko testiranje te koronarografiju ako se ergometrijsko testiranje pokaže patološkim. Ehokardiografija je metoda izbora u slučaju auskultacijom zamijećenog šuma tijekom fizikalnog pregleda. Ako se, s druge strane, kod kliničke prezentacije sinkope sumnja na aritmiju u podlozi, potrebno je učiniti holter 24-satnog EKG-a ili elektrofiziološko ispitivanje ako se pokaže indiciranim. Od dodatnih dijagnostičkih pretraga na raspolaganju u dijagnosticiranju uzroka sinkope postoji „tilt-up test“ u svrhu imitiranja vazovagalnog podražaja te donošenja zaključaka na osnovi reakcije kardiovaskularnog sistema na takav podražaj.

Takozvani „loop recorder“ mali je implantabilni uređaj koji se implantira bolesnicima s recidivirajućim sinkopama nejasnog uzroka unatoč učinjenoj neinvazivnoj kardiološkoj obradi. Radi se o malom aparatu veličine oko 1 cm3. Ovakav minijaturni aparat ima mogućnost praćenja srčanog ritma kroz tri godine te drastično povećava mogućnost otkrivanja aritmijskog događaja ako je aritmija uzrok sinkope kod konkretnog bolesnika.

Terapijski gledano, sinkopa ima raznolike načine liječenja ovisno o samom uzroku. Epidemiološki gledano, najzastupljenija je vazovagalna sinkopa čije se liječenje najčešće svodi na izbjegavanje poznatih podražaja te izvođenje specifičnih vježbi u svrhu smanjenja učestalosti sinkopalnih incidenata. U slučaju detektiranja specifičnih uzroka sinkope kao što su aritmije, smetnje kondukcije te valvularna ili koronarna bolest, liječenje sinkope očituje se u liječenju tog specifičnog uzroka. Uspješnost liječenja u slučaju sinkope općenito je visoka ako se adekvatnim dijagnostičkim algoritmom utvrdi uzrok sinkope.

Jeste li zdravstveni djelatnik?

Pristupanjem stranici preuzimate odgovornost na sve poduzete radnje i dostavljene podatke. Svaka zlouporaba ove stranice podliježe odgovornosti.