Autor: Prof. dr. sc. Nikola Ivaniš, prim. dr. med., gastroenterolog
Privatna internistička ambulanta
Gastroezofagealni refluks (GERB) povrat je želučanoga sadržaja u jednjak. U želučanom sadržaju dominira kiseli sadržaj, rijetko alkalan, i izaziva različite simptome od kojih je žgaravica najčešća (žarenje, pečenje, nelagoda, ali i bol lokalizirana iza prsne kosti, koje se širi prema vratu i ustima). Promjene u jednjaku bolesnika s GERB-om mogu biti erozivne, ali i neerozivne, što se utvrđuje endoskopskim pregledom.
GERB je jedna od najčešćih bolesti u gastroenterologiji. Preko 25 % odraslih osoba osjeti žgaravicu jedanput mjesečno, češće starije osobe i trudnice.
U sprečavanju refluksa želučanog soka najvažniji je donji ezofagealni sfinkter i intraabdominalni dio jednjaka u kojem je tlak 12 – 25 mm Hg, dok je u želucu 0 mm Hg. U trenutku popuštanja antirefluksne barijere nastaje refluks i posljedično GERB.
Simptomi GERB-a kakve pacijenti navode:
– žareća bol u prsima, do grla
– osjećaj vraćanja hrane ili tekućine do grla
– kiseo, rjeđe gorak okus u ustima
– "knedla” u grlu
– jačanje boli iza prsne kosti kod ležanja ili pregibanja
– bolno gutanje – odinofagija
– pojačano lučenje sline – hipersalivacija
– kašalj, promuklost, upala pluća, erozija u ustima nešto su rjeđe.
U dijagnostici GERB-a zlatni je standard ezofagogastroduodenoskopija, ponekad uključujući PH biopsiju te rendgen jednjaka, ezofagealna manometrija, PH-metrija jednjaka itd.
Osjetljivost ezofagoskopije za dijagnostiku GERB-a je oko 70 %, a specifičnost preko 95 %.
Od endoskopskih klasifikacija GERB-a najčešće se primjenjuje Los Angelos klasifikacija (Gradus A, B, C i D).
GERB ima komplikacije, a one mogu biti i veoma ozbiljne:
– erozije jednjaka ili ulkus jednjaka s mogućim krvarenjem
– strikture jednjaka
– pogoršanja kroničnog bronhitisa i astme
– kronična promuklost i suhoća grla
– ranice u ustima
– oštećenja zubne cakline
– visok rizik za nastanak Barrettova jednjaka.
Liječenje GERB-a
Danas liječenje počinje medikamentima i to najpotentnijim, pri čemu se uz redukciju simptoma bolesti reduciraju i doze lijeka. Promjena stila života nužan je dio uspješne terapije GERB-a, pri čemu je način i sadržaj konzumiranja hrane i pića iznimno važan.
Najpotentniji lijekovi za GERB jesu INHIBITORI PROTONSKE PUMPE.
Od lijekova još se upotrebljavaju antacidi, koji neutraliziraju već izlučenu želučanu kiselinu, zatim antagonisti H2 receptora, koji smanjuju lučenje H2 iona (kiseline). Slobodno se može reći da su i antacidi i H2 blokatori pomoćna sredstva, odnosno da pripadaju više prošlosti nego sadašnjosti liječenja GERB-a.
Prokinetici se upotrebljavaju u terapiji GERB-a kao pomoćni lijekovi radi pospješivanja motoričke aktivnosti jednjaka.
INIBITORI PROTONSKE PUMPE – IPP (omeprazol, pantoprazol, lansoprazol, esomeprazol, rabeprazol...) lijekovi su novije generacije, ali se apsolutno najviše primjenjuju u liječenju GERB-a. To su najpotentniji inhibitori lučenja želučane kiseline, ali i najuspješniji lijekovi u liječenju GERB-a, dakle lijekovi koji najbrže oslobađaju pacijenta smetnji, odnosno simptoma GERB-a. To je rezultat bitnog smanjenja količine izlučene želučane kiseline te bitnog smanjenja količine koja se refluksom vraća u jednjak, izazivajući upalu sluznice prije svega donjega jednjaka i spoja sa želucem.
Inhibitori protonske pumpe oslobađaju sluznicu jednjaka kiseline i njome proizvedene upale, pa sluznica cijeli, oporavlja se i smanjuje se rizik komplikacija, uz nestajanje simptoma. Uspješno oporavljena sluznica jednjaka iznimno je važna za normalan život oboljeloga.
IPP se danas upotrebljava za liječenje blagih, srednje teških i teških oblika GERB-a i ima niz prednosti u odnosu na H2 blokatore i antacide. Tromjesečna primjena, jednokratno uzimanje, dobra podnošljivost IPP-a karakteristike su terapije. Uz IPP često se upotrebljava prokinetik, u različitim dozama, koji daje dobar suport transportu hrane kroz jednjak i želudac, što terapiju čini još uspješnijom. Nakon tromjesečne terapije s IPP-om cijeljenje ezofagitisa uspješno je i potpuno u 85 % do 98 % slučajeva oboljenja od GERB-a.
Različiti IPP-i doziraju se različito, što ovisi o gradusu GERB-a, dobi i težini pacijenta, a postoje stanja kada se terapeut odlučuje i za dvokratnu terapiju IPP-om.
Postoje razlike u djelovanju pojedinih IPP-a, u snazi i brzini djelovanja te u brzini uklanjanja simptoma. Klinička iskustva sa svim inhibitorima protonske pumpe velika su, ona potvrđuju njihovu veliku efikasnost. Na tržištu su IPP-i dobro zastupljeni i dostupni su našim pacijentima.
Minimalne su razlike u pozitivnom iskustvu s IPP-ima koje kliničari imaju. No kada se uzme dugogodišnje iskustvo, masovna primjena, izraženo zadovoljstvo pacijenata, može se ocijeniti da je pantoprazol iznimno kvalitetan i učinkovit IPP.