Kontakt

Jeste li zdravstveni djelatnik?

Kontakt

Jeste li zdravstveni djelatnik?

Moderan čovjek i osjetilo njuha

4 min čitanja Objavljeno: 13.1.2015.

Je li vam se ikada dogodilo da ste u mirno poslijepodne odblagovali svoj ručak i zadovoljni i siti izašli van? U tom trenutku do vas je dopro zamamni miris roštilja koji priprema prvi susjed i odmah se u vama opet probudila glad. Ili, na primjer, upravo nakon što ste pojeli ukusan i zasitan sendvič, prolazite pored pekarnice, a kad ono – mirisni kroasani vas zavode i pozivaju da svratite i uživate u njima. Moderni čovjek zahvaljujući izobilju i dostupnosti hrane jede iz raznih razloga, a ponekad čak i dosade!

Prema autorici knjige “Mindful eating” dr. Jan Chozen-Bays, postoji sedam vrsta gladi koje su u vezi s osjetilima i dijelovima tijela: glad očima, nosom, ustima, trbuhom, stanicama, mozgom i srcem. Vrlo često naša nas osjetila zavaraju, odnosno šalju informacije koje iskrivljeno percipiramo te mislimo da smo gladni pa onda automatski i jedemo. Na primjer, oči nam prenesu informaciju o predivnoj hrani koju jedva čekamo probati, usta žude za nekim okusom koji je u našoj kulturi prihvaćen, dok je drugim kulturama neprihvatljiv (primjerice rijetko tko na Zapadu jede pržene kukce). Trbuh kruli zbog toga što uvijek jedemo u određeno doba pa smo ga “navikli” da tada doziva hranu. Posebno je nezgodno kada smo gladni a smatramo da bismo nešto smjeli jesti, a nešto ne jer smo to vidjeli na televiziji pa onda za određene tipove hrane osjećamo grižnju savjesti. Slično je i kada nas “srce natjera” na hranu tj. naše emocije toliko su jake pa utjehu tražimo u hrani – treba li podsjećati na holivudske filmove u kojima se glavna glumica davi u sladoledu zato što ju je dečko napustio? Cijeli organizam odašilje poruku kada je gladan pa smo tada razdražljivi, umorni, malaksali…

Jedno od osjetila, njuh, pritom igra neobično važnu ulogu kod konzumiranja hrane. Podsjeća li nas miris prženih kokica na kino? Ili miris dima na fini komad mesa koji volimo “baciti” na roštilj?

Ljudi uglavnom ne primjećuju koliko je njuh važan u svakodnevnom životu. Isto je s hranom. Kada bismo jeli začepljenog nosa, većina hrane doimala bi se bezokusnom, a vjerojatno bismo izgubili tek. Najbolji dokaz za to su situacije poput prehlada kada nam je začepljen nos. Razlog tomu leži u činjenici da okus osjetimo tek kad nam je hrana u ustima i kad izdišemo, tada nam kombinacija mirisa i okusa dočarava kakvog je hrana okusa. Industrija hrane vodi se upravo time – postoje umjetni pojačivači okusa koji se dodaju hrani kako bi bila privlačnija i ukusnija. Koliko god nam je osjetilo mirisa u dalekoj prošlosti pomagalo da nanjušimo hranu koja je dobra, ukusna te koja nije pokvarena, u današnje doba upravo njega uspijevamo zavarati umjetnim dodacima. Osim toga, naš nos zapravo nema ograničenja što se tiče raspona mirisa. Okus je ograničen na slatko, slano, gorko, kiselo i ukusno, a do nosa dopiru mnogi različiti mirisi koje možemo razaznati. Ljudski je mozak oko tri puta veći od, primjerice, medvjeđeg, ali naš centar za njuh zato je pet puta manji. Također, medvjeđa površina unutar nosa nekoliko je puta veća od ljudske i daje mogućnost još finije distinkcije mirisa. Dakle, iako nam osjetilo mirisa nije razvijeno kao kod drugih životinja, evolucijom je zakržljalo, uz to se i sami zavaravamo dodavanjem raznih aditiva u hranu.

Činjenica je da kod proizvodnje hrane moderni čovjek svoje povjerenje umjesto njuhu mora dati tehnologiji, ali ipak postoje područja u kojima je ljudski nos nezamjenjiv. Drugim riječima, mogao bi biti zamjenjiv, ali proizvodi nastali na taj način naprosto se smatraju umjetničkim djelima i zbog toga se i dalje pouzdaje u nos. Naravno, riječ je o parfemima i čuvenim “nosovima”. To su ljudi koji kreiraju parfeme, što je zapravo majstorsko djelo i tu nema mjesta za hladnu tehnologiju, već isključivo za osobni rad autora. Nemjerljivi broj materijala koji su “nosu” na raspolaganju, zahvaljujući njegovoj maštovitosti pretvara se u bezbrojne mirisne fantazije. Zanimljivo je da za zanimanje nosa postoje i posebni fakulteti koji su jako zahtjevni – u posljednjih desetak godina nije ih nitko završio! No, i nakon toga, pravila kojih se treba pridržavati su rigorozna. Naime, ovaj zanat zahtjeva mnogo odricanja. Potrebno se poštedjeti noćnih izlazaka, konzumiranja alkohola, cigareta i ostalih opijata, a na ulicu se izlazi samo s povezom preko nosa. Nepažnja može naškoditi njuhu o kojem se stalno vodi računa. Ranije su nosovi uspijevali razaznati i tisuću mirisa, dok ih danas zbog zagađenja zraka raspoznaju dvostruko manje.

U svakom slučaju, razvojem tehnologija i modernog načina življenja većina čovjekovih osjetila otupljuje, kako cijelo tijelo, tako i osjetilo njuha. Jednu od njegovih primarnih namjena, raspoznavanje vrsta i kvalitete hrane, potisnule su druge pouzdanije metode. No, uloga nosa i dalje je nezamjenjiva jer sudjeluje u svakodnevnom životu na mnoge načine pa i u čaroliji doživljaja ukusne hrane. Kada bismo obraćali više pažnje na okus, boje, miris i sve što dolazi s hranom, puno više bismo uživali u njoj i ne bi se sve svodilo samo na to da napunimo prazan želudac. Zbog toga je važno održavati nos prohodnim i funkcionalnim, što je često otežano raznim faktorima – radom klima uređaja, česticama prašine, alergenima itd. Tu pomažu preparati na bazi morske vode iz linije Aqua Maris pomoću kojih se vraća prirodna funkcija nosa u otežanim okolnostima.

Oliver Travaš

Jeste li zdravstveni djelatnik?

Pristupanjem stranici preuzimate odgovornost na sve poduzete radnje i dostavljene podatke. Svaka zlouporaba ove stranice podliježe odgovornosti.