Autorica: Martina Šepetavc, mag. pharm., voditeljica edukacijskog centra ZU Farmacia
Samoliječenje bolesnika prilikom obolijevanja od blažih bolesti koje ne zahtijevaju posjet liječniku u sve je većem porastu. Dostupnost bezreceptnih lijekova omogućuje brzo rješavanje zdravstvenog problema i donosi uštede zdravstvenim sustavima jer se u tom slučaju liječnici primarne zdravstvene zaštite mogu više posvetiti bolesnicima s ozbiljnijim zdravstvenim problemima koji zahtijevaju propisivanje lijekova na recept i/ili ostale dijagnostičke postupke.
Važnost uloge ljekarnika u samoliječenju istaknuta je i u Strategiji europskog javnog ljekarništva PGEU-a, a dodatan je naglasak stavljen na provjeru interakcija lijek-lijek, lijek-dodatak prehrani i lijek-stanje pacijenta.
Lijekovi koji se koriste u samoliječenju prehlade, koja je jedan od najčešćih uzroka posjeta ljekarnama, uključuju sljedeće skupine: analgoantipiretike, nesteroidne protuupalne lijekove, dekongestive, antiseptike i anestetike te antitusike i ekspektoranse.
Veliku skupinu lijekova čine oralni kombinirani pripravci analgoantipiretika s dekongestivom, antitusikom ili ekspektoransom i/ili askorbatnom kiselinom. Primjenjuju se za ublažavanje simptoma uzrokovanih običnom prehladom kao što su povišena tjelesna temperatura, kongestija sluznice nosa i sinusa i/ili sinusna bol te glavobolja, grlobolja i mišićna bol.
Od analgoantipiretika ovdje nalazimo acetilsalicilnu kiselinu (ASK) i paracetamol. Dekongestivi koji se uz navedene analgoantipiretike nalaze u sastavu oralnih kombiniranih pripravaka za samoliječenje prehlade jesu pseudoefedrin i fenilefrin. Antitusik koji se nalazi u ovim kombiniranim pripravcima jest dekstrometorfan, a ekspektorans u ovim preparatima jest terpin hidrat.
Skupinu nesteroidnih protuupalnih lijekova čine oralni kombinirani pripravci ibuprofena s dekongestivom pseudoefedrinom.
Dekongestivi koji se u obliku spreja ili kapi za nos nalaze u bezreceptnom režimu izdavanja te se koriste za ublažavanje simptoma prehlade jesu ksilometazolin, oksimetazolin i nafazolin.
Antiseptici koji se najčešće preporučuju u bezreceptnom režimu izdavanja jesu amilmetakrezol, benzidaminklorid, cetilpiridinij klorid, klorheksidin i povidon jodirani. Anestetik koji se preporuča u samoliječenju simptoma prehlade vezanih uz bolno ždrijelo jest lidokain.
Od anitusika za ublažavanje simptoma kašlja u bezreceptnom režimu izdavanja koristi se neopioidni antitusik butamirat. Eskpektorans koji se ubraja u skupinu sekretolitika, a koristi se pri samoliječenju jest suhi ekstrakt bršljanovog lista, dok u skupinu mukolitika koji se preporučaju uz bezreceptnom režimu ubrajamo acetilcistein, ambroksolklorid i bromheksin.
Osim navedenih lijekova koji se najčešće koriste u samoliječenju prehlade, ljekarnici vrlo često imaju upite o dodacima prehrani za jačanje imuniteta, koje pacijenti koriste tijekom liječenja ili u svrhu prevencije prehlade. Ljekarnik u tu svrhu može preporučiti alfa-glukane (odnedavno i u kombinaciji s probiotikom), beta-glukane, preparate s Echinaceom (crvenom rudbekijom), propolisom, probioticima (Lactobacilus i Bifidobacterium sojevi) te vitaminom D3 (kolekalciferol).
U postupku samoliječenja ljekarnik kao stručnjak za lijekove treba imati ključnu ulogu u savjetovanju bolesnika te u komunikaciji s bolesnikom saznati što više informacija o njegovim simptomima i ostaloj terapiji koju uzima. Kritičkim pristupom prema traženom proizvodu i primjenom farmacije utemeljene na dokazima, uz prikupljene potrebne informacije od bolesnika, ljekarnik izravno utječe na smanjenje pojavnosti interakcija koje za posljedicu mogu imati pogoršanje zdravstvenog stanja i potencijalnu hospitalizaciju bolesnika.
Više o ovoj temi saznajte u bodovanoj on-line edukaciji kojoj možete pristupiti kroz POVEZNICU.
