Autorica: prim. doc. dr. sc. Marisa Klančnik, dr. med.,
Klinika za bolesti uha, nosa i grla s kirurgijom glave i vrata, KBC Split,
pročelnica Zavoda za audiologiju
Zaglušenost uha vrlo je česta pojava, koja ukoliko se pravilno ne tretira, može dovesti do provodnog gubitka sluha, osjećaja punoće u uhu i cijeloj glavi te smetnji u prostornoj orijentaciji.
Razne infektivne, upalne i alergijske bolesti mogu dovesti do jednostrane ili obostrane zaglušenosti kao i traume uha, nosne polipoze i devijacije nosne pregrade. Hipertrofija adenoidenih vegetacija i recidivirajuće upale srednjeg uha čest su uzrok zaglušenosti ušiju u djece.
Važno je naglasti da je najčešći uzrok zaglušenosti disfunkcija Eustahijeve tube. Radi se o maloj cijevi dugoj oko 35 mm koja povezuje nazofarinks sa srednjim uhom i ukoliko je funkcija cijevi uredna, dolazi do urednog izjednačavanja tlakova iz okoline i unutar uha te uredne aerizacije i drenaže sekreta iz srednjeg uha.
U male djece često nalazimo disfunkciju Eustahijeve tube zbog anatomskih i imunoloških razloga. Anatomski gledano nalazimo kratku, nisko i horizontalno položenu tubu te je drenaža sekreta iz srednjeg uha u nazofarinks otežana ili onemogućena. Nadalje, mišići koji okružuju tubu nisu dovoljno razvijeni u djece. Nezrelost imunološkog sustava dodatno otežava funkciju tube i izjednačavanje tlakova te kao čestu posljedicu nalazimo upalu srednjeg uha s izljevom. Hipertrofija adenoida u djece nije ništa drugo nego problem opstruktivnog karaktera s posljedičnim otežanim disanjem na nos. U odraslih anatomska i imunološka situacija značajno je povoljnija, Eustahijeva tuba duža je i dijagonalno položena, imunološki sustav u potpunoj je funkciji; ali zato nalazimo druge čimbenike, poput devijacije nosne pregrade, upalu sinusa, polipoze, alergije, ozljeda uha zbog raznih trauma – najčešće mehaničkih, potom barotrauma i blast trauma. Nagle promjene atmosferskog tlaka kao za vrijeme letenja avionom, ronjenja ili spuštanja s veće nadmorske visine također mogu izazvati disfunkciju Eustahijeve tube, naročito u predisponiranih osoba ili osoba koje su naprosto prehlađene.
Eustahijeva tuba dio je sustava gornjih dišnih putova te ima istovrsnu sluznicu kao i ostali dijelovi respiratornog sustava, a samim time podliježe istim promjenama za vrijeme upale, infekcije ili alergijskih reakcija. Važno je spomenuti da pušači imaju veću predispoziciju za disfunkciju tube jer pušenje oštećuje cilije koje pomažu uklanjanju sekreta iz srednjeg uha u nazofarinks, dok u pretilih ljudi masni depoziti oko tuba olakšavaju i ubrzavaju njenu disfunkciju.
Kongestija nosa prethodi zaglušenosti uha. Najprije se javlja sekrecija iz nosa, koja može biti serozna, mukozna, seromukozna, a ponekad i gnojna. Pacijent ne može disati na nos, a potom javljaju se glavobolja i osjećaj punoće u glavi i ušima, internitentna otalgija te zaglušenost, osjećaj neugode i pucketanja u ušima uz gubitak sluha provodnog tipa.
Gubitak sluha ima za posljedicu otežanu komunikaciju, naročito kod osoba koje su od ranije imale gubitak sluha i tinitus, pa je dodatno pogoršanje prouzročilo kaskadu novih problema u području slušno-govorne komunikacije. U male djece takvi gubici sluha mogu dovesti do slabijeg razvoja govora, slabijeg uspjeha u učenju i savladavanju raznih vještina te u sportskim i drugim aktivnostima.
Često se pacijenti javljaju na pregled zbog dugotrajne zaglušenosti, a da i ne znaju da im je prethodna teža upala, viroza ili gripa dovela do tog stanja. Mnogi pacijenti koji su preboljeli COVID-19 infekciju imaju dugotrajnu zaglušenost koja se teže i duže liječi unatoč adekvatnoj terapiji.
Kliničkim pregledom otoskopski nalazimo zamućene i uvučene bubnjiće, a ponekad se vidi i prosijavanje tekućine žuto-zlatne boje iz srednjeg uha. Rinoskopski nalazimo otečenu sluznicu nosa kao i nosne školjke, patološki sekret u nosu, a ponekad i devijaciju nosne pregrade, polipozu, kao i znakove alergijskog rinitisa koji se očituju lividnom i otečenom sluznicom, hipertrofijom donjih nosnih školjki te vodenasto-staklastom sekrecijom u nosu.
Audiološkom obradom uglavnom nalazimo u tonskoj audiometriji blaži ili umjereni provodni gubitak sluha, a u timpanometriji b ili c zapis. C zapis znači da se radi o disfunkciji Eustahijeve tube, a b zapis da se radi o izljevu tekućine u srednjem uhu.
Liječenje je usmjereno na prohodnost i dekongestiju nosa kako bi se funkcija Eustahijeve tube što prije uspostavila. Bitno je i koliko je prošlo vremena od početnih simptoma, odnosno kada se pacijent obratio liječniku.
Primjenjuju se kapi i sprejevi za nos koji imaju dekongestivni učinak uz korištenje hipertonične otopine morske vode za nos. U slučaju alergijskog rinitisa primjenjuju se antihistaminici peroralno uz topičku primjenu intranazalnih kortikosteroida i antialergijskih sprejeva za nos s prirodnim sastojkom ektoina.
U slučaju teže zaglušenosti i većeg provodnog gubitka sluha potrebna je peroralna terapija kortikosteroidima kroz kraće vremensko razdoblje jer kortikosteroidi smanjuju edem sluznice Eustahijeve tube.
Valsalva manevar preporučuje se ponavljati dovoljno dugo dok se ne postignu izjednačavanje tlakova i oporavak sluha. Pri tome važno je isključiti akutnu upalu srednjeg uha kako ne bi došlo do perforacije bubnjića. Također, manevri gutanja, žvakanja i pomicanja donje čeljusti u raznim pravcima mogu pridonijeti poboljšanju funkcije Eustahijeve tube.
U djece su simptomi teži i ukoliko konzervativnom terapijom ne postignemo zadovoljavajući efekt, pristupamo operativnom zahvatu incizije bubnjića, aspiranja sekreta iz srednjeg uha te insercije ventilacijskih cjevčica. Često se u istom zahvatu izvodi i operacija odstranjenja hipertrofičnih adenoidnih vegetacija.
Najbolja prevencija ovog stanja održavanje je uredne prohodnosti nosa redovitim korištenjem izotonične ili hipertonične otopine morske vode za nos, a u slučaju pojave prvih simptoma prehlade ili viroze treba početi primjenjivati dekongestivnu terapiju za nos te hipertonične otopine morske vode.
I na kraju treba napomenuti da jednostrana dugotrajna zaglušenost i jednostrani provodni gubitak sluha kao i jednostrana sukrvava sekrecija iznosa mogu biti simptom tumora u području nazofarinksa ili sinusa, tako da dijagnostiku moramo upotpuniti endoskopskim i radiološkim pretragama kako bi isključili ili potvrdili sumnju na tumor.
