Autorica: dr. Mirjana Jakobović, spec. ginekologije i opstetricije
Oralna hormonska kontracepcija sigurna je i reverzibilna metoda kontracepcije koja sadrži kombinaciju sintetskih ili prirodnih steroidnih hormona estrogena i progestagena. Ove "pilule" sprječavaju ovulaciju. Estrogeni inhibiraju lučenje FSH iz hipofize, zbog čega izostaje rast i sazrijevanje dominantnog folikula, što rezultira izostankom porasta lučenja estrogena koji je impuls za nastanak LH skoka neophodnog za ovulaciju. Estrogeni stabiliziraju endometrij, što smanjuje nepravilna krvarenja. Progestageni suprimiraju višak LH onemogućujući ovulaciju, zgušnjavaju cervikalnu sluz i uzrokuju stanjenje i atrofiju endometrija, što ga čini nepovoljnim za implantaciju. Danas u zapadnoj Europi oralnu kontracepciju koristi 40 – 50 % žena, dok je u Hrvatskoj taj postotak znatno manji (10 – 12 %).
Prva kontracepcijska tableta napravljena je 1960. godine. Od tada su bitno promijenjeni doziranje i sastav pilule. Današnja kontracepcija standardno je do izrazito nisko dozirana (od 35 do 10 mcg etinil estradiola), dok su prve tablete sadržavale do 100 mcg EE-a. Snižena doza estrogenske komponente smanjuje pojavnost venske tromboembolije. Uz etinil estradiol, kao standardna estrogena sastavnica uveden je 17 beta estradiol, prirodni estrogen, a umjesto početna dva gestagena sada ih na izbor imamo više od 10. Promijenio se i režim uzimanja tableta. Uz tradicionalni (21 hormonska tableta / 7 placeba), sve su češći režimi sa skraćenim intervalom bez hormona (24/4, 26/2, 84/7 ili 365). Na tržištu je i tableta koja sadrži samo gestagensku komponentu, primjenjiva za žene s povećanim rizikom i dojilje. Sve to doprinosi boljoj i kvalitetnijoj kontracepciji te svakoj pacijentici omogućava individualni odabir.
Današnja tableta osim pouzdane kontracepcije donosi i niz nekontracepcijskih dobiti (pozitivno djelovanje na volumen menstrualnih krvarenja, menstrualne bolove, PMS, anemiju, endometriozu, akne, hirzutizam). Hormonska kontracepcija smanjuje rizik od benignih bolesti dojke, ciste jajnika, ektopične trudnoće, zdjelične upalne bolesti, raka endometrija, raka jajnika, raka debelog crijeva, neplodnosti, osteoporoze te doprinosi očuvanju reprodukcijskog zdravlja. Rizik od uzimanja hormonske kontracepcije svodi se na rizik od venske tromboembolije i manje arterijske tromboembolije. Rizik traje za vrijeme uzimanja tableta i prestaje nakon tri mjeseca. Niža doza estrogena ima manji rizik od VTE-a. Izbor gestagena nije presudan jer novija istraživanja dokazuju da je rizik gestagena podjednak. Rizik od VTE-a ovisi o stečenim i genetskim čimbenicima korisnice. Genetski su čimbenici nasljedna trombofilija (faktor V Leiden i faktor II), deficit antitrombina, proteina C, proteina S. Stečeni su faktori debljina, pušenje, dob, imobilizacija ili duža putovanja, zloćudne bolesti, bolesti srca, trudnoća i puerperij te stečene trombofilije.
Žene ne trebaju uzimati OHK kod sljedećih stanja: opterećena obiteljska anamneza (rani kardiovaskularni incident / VTE), trudnoća, rak dojke, oštećena jetra, DM s komplikacijama, kardiovaskularne bolesti (IM, MU, VTE, SLE, FA), migrene (aura), hipertenzije iznad 140/90 mmHg, BMI iznad 35, trombofilija (urođena, stečena), imobilizacija, pušenje i dob iznad 35 godina, droga.
Prije propisivanja OHK-a obavezno je uzimanje detaljne obiteljske i osobne anamneze, mjerenje krvnog tlaka, određivanje BMI-a, ginekološki pregled (uzimanje PAPA testa nije neophodno), a dodatne laboratorijske pretrage nužne su kod pacijentica s povećanim rizikom.
Odabir kontraceptiva individualan je za svaku ženu.
- indeks tjelesne mase (nizak ITM – standardna doza EE-a, visok ITM – izrazito nisko dozirani EE)
- dob, adolescentice su osjetljivije i teže podnose nuspojave – izrazito nisko dozirani EE; žene iznad 35. godine imaju povišen kardiovaskularni rizik – izrazito nisko dozirani EE ili prirodni estrogen; žene iznad 35 godine koje puše ne trebaju koristiti kombiniranu oralnu hormonsku kontracepciju, nego gestagensku ili se odlučiti za intrauterini uložak
- žene s hiperandrogenizmom (akne, hirzutizam) kandidati su za OHK s antiandrogenim progestinima (drospirenon, ciproteron acetat, klormadinon acetat, dienogest)
- obilnost menstrualnih krvarenja (oskudno krvarenje -standardna doza EE-a;
- obilno krvarenje – standardna doza EE-a + potentan gestagen)
- mastodinija – izrazito nisko dozirani EE i neutralni ili antiandrogeni gestagen
- glavobolja – (odabir gestagena, dienogest)
- dismenoreja (klormadinon acetat, dienogest)
- predmenstrualna mučnina (izrazito nisko dozirani EE, neutralni gestagen)
- predmenstrualno zadržavanje tekućine (izrazito nisko dozirani EE, drospirenon)
- promjene raspoloženja (drospirenon, klormadinon acetat)
Nakon što se uvede terapija, prvi kontrolni pregled treba učiniti nakon 3 mjeseca, potom nakon 6 mjeseci te nakon toga jednom godišnje.
Najčešće nuspojave zbog kojih se često odustaje od kontracepcije su blago krvarenje (en. spotting), manjak libida, amenoreja. Spotting je nuspojava koja najčešće spontano prolazi unutar prva tri do šest mjeseci i ne zahtijeva terapiju. Ako se nastavi, treba preispitati izbor kontraceptiva. Amenoreja kod terapije oralnim kontraceptivima nije štetna za zdravlje i ciklus se normalizira po prestanku uzimanja tableta. Amenoreje nakon uzimanja tablete izrazito su rijetke (manje od 1 %). Manjak libida može se ispraviti promjenom odabira kontraceptiva (standardna doza EE-a, odabir gestagena).
Pravilnim i individualiziranim odabirom možemo postići učinkovitu i sigurnu kontracepciju uz nekontracepcijske dobiti, ali isto tako i zadovoljstvo, dobru suradljivost i dobru kvalitetu života korisnica.