Oralne leukoplakije
Kontakt

Jeste li zdravstveni djelatnik?

Kontakt

Jeste li zdravstveni djelatnik?

Oralne leukoplakije

3 min čitanja Objavljeno: 19.11.2019.

Autor: Tomislav Stojadinović, dr. med., specijalist otorinorinolaringolog, subspecijalist plastične kirurgije glave i vrata

 

Leukoplakija je bijela prekancerozna lezija usne šupljine s prepoznatljivim rizikom od zloćudne preobrazbe. Prema preporuci SZO-a, naziv leukoplakija može se upotrijebiti za opis kliničke promjene u obliku bijele mrlje na oralnoj sluznici koju se ne može sastrugati niti svrstati među druge oralne bolesti. Definicija je dopunjena 1983. godine kada je odlučeno da se termin leukoplakija ne koristi kada postoji poznati etiološki čimbenik, osim upotrebe duhana. U literaturi prvi ju je opisao mađarski dermatolog Erno Schwimmer 1877. godine kao „bijelu krpu”. Patohistološki, leukoplakija je intraepitelna lezija koja se sastoji od epitelne hiperplazije, s hiperkeratozom ili bez nje, minimalne upale te različitih stupnjeva displazije. Oralna leukoplakija najčešća je potencijalno maligna lezija usne šupljine čija se učestalost maligne transformacije povećava iz godine u godinu. U osoba s leukoplakijom češća je pojava oralnog karcinoma. Važno je sprječavanje jer je petogodišnje preživljenje nisko u bolesnika s oralnim karcinomom.

Benigne i maligne promjene sluznice mogu se očitovati kao:
• hereditarne (bijeli spužvasti nevus, leukoedem)
• reaktivne (uzrokovane kemijskim, mehaničkim, toplotnim i radijacijskim ozljedama čija je posljedica nastanak ortokeratoze, parakeratoze, akantoze, diskeratoze)
• imunosne (oralni lihen, eritemski lupus)
• infekcijske (kandidijalna leukoplakija, vlasasta leukoplakija, sifilitična leukoplakija)
• idiopatske (lingua villosa, lingua geographica)
• neoplazmatske (epitelna displazija – diskeratoza); karcinomi (in situ, planocelularni, verukozni)

U oralne prekancerozne lezije ubrajaju se:
• leukoplakija
• eritroplakija (eritroplazija)
• kandidomicetička leukoplakija
• lihen planus i lihen erosivus
• aktinički heilitis (3).

Prave prekanceroze one su kod kojih histološki isječak pokazuje početni maligni razvoj. U ovu grupu se ubrajaju: leukoplakija, eritroplakija, hiperplastični nevi, Bowenova bolest, melanosis circumscripta praecancerosa, parakeratosis congenita Turaine, lichen ruber planus, lichen ruber erosivus.

Potencijalne prekanceroze su bez znakova epitelne displazije koje mogu biti uzrokovane endogenim ili egzogenim uzrocima. U ovu grupu se ubrajaju: lupus erythematosus i epydermolysis bullosa hereditaria (endogeno uvjetovane) i ulcus decubitale chronicum, fibroma fissuratum, cheilitis abrasiva praecancerosa (Manganotti), cheilitis glandularis, Plummer – Vinsonov sindrom, kao i povrede oralne sluznice uvjetovane kroničnim iritacijama, a posebno radijacijske povrede (egzogeno uvjetovane).

Epidemiologija: pojavljuje se u 0,1 – 5 % opće populacije, prosječna je dob pojavljivanja 60 godina, a odnos oboljelih muškaraca prema ženama jest 2:1.

Etiologija: nejasna, iako postoje predisponirajući čimbenici.
Skupinu lokalnih čimbenika čine: duhan, alkohol, kandidijaza, galvanizam, virusi Herpes simplex i Papilloma virus.
U skupinu sistemnih čimbenika ubrajaju se: tercijarni sifilis, deficit vitamina B12 i folne kiseline, sideropenična anemija, kserostomija te sistemno primijenjen alkohol, antimetaboliti i antilimfocitni serum.

Klinička slika: 1) homogena , 2) nodularna i 3) verukozna leukoplakija.

1) Homogena leukoplakija (leukoplakia simplex)
Lokalizirana lezija ili opsežna bijela promjena koja je jednolika, iako površina može biti s naborima, iscrtkana, nejednolika i papilomatozna. Kandida je prisutna u 3 % slučajeva.
2) Nodularna (granularna) ili nehomogena leukoplakija
Bijele i crvene lezije u kojima se nalaze mali keratotični čvorovi iznad atrofične (eritroplakične) površine sluznice. Pokazuju visok stupanj maligniteta (2/3 su displazija ili karcinom). Kandida je prisutna u 60 % slučajeva.
3) Verukozna leukoplakija
Bijele oralne lezije na kojima je površina prekinuta multiplim papilarnim izdancima koji mogu biti jako keratinizirani. Većina je leukoplakija asimptomatična, češće se nalazi na sluznici obraza, gingivi i na vermilionu usnica. Oko 50 % lezija nalazi se na obrazima, sluznici mandibule i u sulkusu. Mjesto na kojem se nalazi određuje stupanj maligne transformacije pa je dno usne šupljine najrizičnije (43 %), a zatim usnice i jezik.

Histološka slika: benigna leukoplakija (kad nema displazije) pokazuje razne stupnjeve hiperkeratoze i kroničnog upalnog infiltrata u korijumu. Displazija je karakterizirana abnormalnom orijentacijom epitelnih stanica, staničnim pleomorfizmom i staničnom atipijom koja sugerira ranu malignost.

Dijagnoza: biopsija.

Diferencijalna dijagnoza: kandidijaza (dva tjedna daju se antimikotici), sifilis, nedostatak željeza, genodermatoze, lihen planus, karcinom, opekline, eritemski lupus, leukoedem, frikcijska keratoza.

Terapija: uklanjanje svih iritacija i sistemnih uzročnih čimbenika. Nužno je prestati pušiti jer određeni broj leukoplakija nakon toga regredira.

Kad se napravi biopsija i nema displazije – liječenje je konzervativno, npr. lokalno (3 x 30 kapi vitamina A ili retinoidi u orabazi, mazati 3x na dan) ili sistemni retinoidi koji stimuliraju rast stanica (3 x 5 mg na dan, ako nema kontraindikacija) tijekom mjesec dana. Male i pojedinačne lezije uklanjaju se kirurški.

Relativno bezbolan način liječenja leukoplakije je tzv. krioterapija. To je postupak smrzavanja tekućim dušikom kojim se uništavaju stanice oboljelog tkiva koje se u konačnici osuše i otpadnu. Postupak takvog liječenja najčešće ne ostavlja nikakve trajne ožiljke. Vrijeme odstranjenja može potrajati nešto duže zbog vlažnosti usne šupljine.

Može se primjenjivati još i laser te katkad bleomicin i interferon koji se daju intralezijski ili topički tijekom 2 – 3 tjedna.

ZAKLJUČAK:
1) Promatranje oralnih leukoplakija bez biopsije je opasno!
2) Ako nije prisutna displazija, leziju je potrebno kontrolirati dva puta godišnje, a biopsiju ponavljati jednom godišnje!
3) Ako je displazija prisutna, nakon provedenog nekog od oblika liječenja, kontrole se preporučuju svakih 3 – 6 mjeseci, uz biopsije dva puta godišnje!
4) 6 – 10 % leukoplakija s dokazom displazije prelazi u malignost!
5) Ako se ne uklone lokalne iritacije i predisponirajući čimbenici, pojavljuje se recidiv!

Ova stranica koristi kolačiće kako bi se osiguralo bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost stranice. Nastavkom pregleda web-stranice slažete se s korištenjem kolačića.

Više o zaštiti privatnosti i osobnih podataka možete pročitati ovdje

Jeste li zdravstveni djelatnik?

Pristupanjem stranici preuzimate odgovornost na sve poduzete radnje i dostavljene podatke. Svaka zlouporaba ove stranice podliježe odgovornosti.