Autorica: Ivanka Klarić-Jakšić, mag. pharm.
Ljekarna Talan
Polako odlazi zima i toplina proljeća i najava ljeta između ostalog stavljaju fokus na izgled i zdravlje nogu i stopala, posebno noktiju. Češće nego u ostatku godine ljekarnici dobivaju upite o liječenju gljivičnih infekcija noktiju. Onihomikoze, tj. gljivične infekcije nokatne ploče i ležišta nokta čine polovicu svih bolesti nokta. Dermatofiti roda Trichophyton i rjeđe Epidermophyton dominantni su u 90 % slučajeva, a u ostalim slučajevima uzročnici su kvasnice roda Candida i nedermatofitne plijesni. Temeljni postupak za postavljanje dijagnoze jest mikološka dijagnostika, prvenstveno nativni mikroskopski preparat, koji je ključ dijagnoze s obzirom na to da kultura gljiva kod onihomikoze često ne uspijeva.
Najčešći simptom gljivične infekcije zadebljanje je i promjena boje nokta: bijela, žuta ili čak smeđa. Bolest najčešće počinje na rubu nokta ili postraničnim dijelovima odakle se širi prema bazi nokta i može dovesti i do odvajanja nokta od podloge. Izgled inficiranog nokta može znatno varirati, a infekcija može uznapredovati i zahvatiti veću površinu nokta kao i prijeći na više noktiju. Kod težih oblika može doći i do mrvljenja nokta.
Razvoju bolesti često pogoduje i način života, duže nošenje okluzivne obuće i čarapa koje stvaraju vlažnu klimu, što doprinosi razvoju gljivične infekcije.
Najčešće su pogođene skupine:
- starije osobe zbog smanjene brzine rasta nokta i slabije cirkulacije
- osobe s predisponirajućim faktorima – periferna vaskularna bolest, psorijaza, dijabetes (zbog periferne neuropatije), imunosupresivna stanja, hiperhidroza, trauma i deformacija stopala
- sportaši i rekreativci – zbog dugotrajnog nošenja okluzivne obuće, pojačanog znojenja i češće traume nokta
- žene – zbog ugradnje umjetnih noktiju, tzv. geliranja, prilikom čega se stvaraju sitne rupice između prirodnog i umjetnog nokta, gdje se skuplja vlaga i pogoduje razvoju gljivica i bakterija.
U novije vrijeme došlo je do promjene u smjernicama za liječenje gljivičnih infekcija nokta, budući da sustavna antimikotska terapija može rezultirati brojnim nuspojavama i interakcijama s drugim lijekovima koje bolesnik uzima. Novi terapijski pristupi uključuju primjenu lokalne terapije, ponekad uz ablaciju nokatne ploče keratoliticima poput ureje ili mehaničkim putem, osim u slučajevima uznapredovale onihomikoze kada je zahvaćeno više od 50 % distalne površine nokta ili je zahvaćen matriks nokta kad je indicirana sistemska terapija.
Jedan od većih problema u liječenju onihomikoza jest suradljivost bolesnika zbog dugotrajnosti terapije i primjene jednom do dva puta dnevno, kod većine preparata.
Među novijim lokalnim lijekovima za liječenje onihomikoza jest amorolfin, antimikotik morfolinske strukture, koji djeluje inhibicijom enzima uključenih u sintezu ergosterola nužnog za funkciju stanične membrane stanice gljivica.
Farmaceutski oblik lijeka jest lak za nokte koji je potrebno primjenjivati samo jednom tjedno, što značajno olakšava provođenje dugotrajne terapije, posebno kod starijih bolesnika kojima je fizički teško aplicirati preparate na nokte. U nekim slučajevima lijek je moguće primjenjivati dva puta tjedno, primjerice kod nekih onihomikoza noktiju ruku.
Moguće ga je nanositi na nokat prije kozmetičkog lakiranja noktiju, što također doprinosi kvaliteti i uspješnosti liječenja onihomikoza kod ženske populacije.
Liječenje treba provoditi bez prekida do potpune regeneracije nokta, na što je potrebno upozoriti bolesnike, koji često nisu svjesni da nokat polako raste i da obično trebaju 2 – 3 mjeseca da se vidi poboljšanje. Uobičajeno trajanje terapije jest šest mjeseci za nokte na rukama, a 12 mjeseci za nokte na nogama i preporučuje se procjena uspješnosti terapije od strane liječnika svaka tri mjeseca.
Posjetite FungilacSET web za više informacija.
