Autorica: Dr. Ketjana Mandić Cerić, dr.med., specijalist oftalmologije i optometrije
Opća bolnica Pula
Unatoč tome što je oko dobro zaštićeno koštanom orbitom i vjeđama, ozljede oka čest su uzrok nepovratno oštećene vidne funkcije kod odraslih i djece; vodeći su uzrok monokularne sljepoće u osoba mlađih od 40 godina u urbanoj sredini. Lakše ozljede s površno smještenim stranim tijelom uz pravodobno liječenje ne moraju nužno imati posljedice za vid.
Očne ozljede stranim tijelom mogu biti:
- ozljede ekstrabulbarnim stranim tijelom:
ono je najčešće smješteno površno na spojnici ili rožnici. Sitna strana tijela mogu ostati nezamijećena pregledom u fokalnoj rasvjeti, no na biomikroskopu većinom su lako vidljiva, osim u slučaju stakla ili staklene vune, kada može pomoći bojanje fluoresceinom. Površna se strana tijela uklanjaju ispiranjem oka te pod kontrolom biomikroskopa vlažnim pamučnim štapićem, iglom, lancetom ili pincetom uz prethodno ukapavanje lokalnog anestetika. Po ekstrakciji daljnje liječenje uključuje lokalnu primjenu antibiotskih kapi i masti u trajanju od tjedan dana ili dok epitel rožnice ne epitelizira. U procesu epitelizacije i ublažavanju prolongiranih smetnji mogu pomoći umjetne suze, preferiraju se one bez konzervansa. U slučaju organskih stranih tijela ili onih koja nisu užarena postoji povećan rizik za razvoj keratitisa i ulkusa rožnice. Ako je strano tijelo smješteno dublje u stromi rožnice ili postoji sumnja da je zabodeno u skleru (nepomično pod spojnicom), potrebna je eksploracija pod mikroskopom u operacijskoj sali.
- ozljede intrabulbarnim stranim tijelom:
intrabulbarna strana tijela vide se u 17 – 40 % penetrantnih ozljeda bulbusa. Čimbenici rizika jesu rad s metalom, nekorištenje zaštitnih naočala i muški spol. Većina ozlijeđenih pacijenata ima između 21 i 40 godina. Većina stranih tijela (58 – 88 %) dopire i do stražnjeg segmenta oka.
Opseg ozljede i ishod vida ovisi o zoni ozljede, vrsti, obliku, sastavu i veličini stranog tijela, brzini ulaska u bulbus te kasnijim komplikacijama. Prolaskom kroz oko strano tijelo narušava integritet rožnice ili sklere, može uzrokovati nastanak traumatske mrene, krvarenje u staklovinu, krvarenje, rupture ili ablaciju mrežnice. Infekcije su češće ako se radi o stranom tijelu organskog podrijetla (drvo, biljke) ili o onečišćenom stranom tijelu (kamen, zemlja). Najčešća intraokularna strana tijela jesu metalna i bakrena strana tijela koja podliježu rastapanju, odlaganju u stanice i izazivaju nepovratno oštećenje stanice; željezo uzrokuje siderozu bulbusa, bakar halkozu bulbusa. Inertni materijali (olovo, srebro, zlato, tvari poput stakla i plastike) ne uzrokuju toksičnu reakciju.
Kod prijema pacijenta važna je anamneza kako bi se utvrdila vrsta stranog tijela i mehanizam njegova ulaska u oko, treba utvrditi unilateralnost ili bilateralnost, pronaći mjesto ulazne i izlazne rane. Mjesto ulaska može biti i na vjeđi. Pacijenti su rjeđe asimptomatski, dok većina primjećuje smanjenje vida, osjećaj stranog tijela, crvenilo, suzenje, bljeskove ili plutajuće mutnine ispred oka. Medicinska je dokumentacija presudna za daljnja medicinsko-pravna pitanja ili naknadu za radnika.
Oftalmološki pregled uključuje vidnu oštrinu i pregled zjenica, pregledom periokularnog područja i vjeđa treba procijeniti ima li razderotina, ozljede suznih kanalića ili malih stranih tijela. Ulazna rana sklere može se vidjeti na području hiperemične spojnice, krvarenja ili kemoze s razderotinom spojnice ili bez nje. Pigment preko mjesta ulaska sklere može sugerirati prolaps uveje. Mjesta ulaska u rožnicu određuje se pozitivnim Seidelovim testom – kapani fluorescein razrjeđuje se zbog curenja očne vodice kroz ranu. Međutim, kod tektonski održane rožnice moguć je i negativan Seidelov test. Promatranjem ulazne točke na rožnici, točke prekida šarenice i fokalnog zamućenja leće moguće je procijeniti putanju intraokularnog stranog tijela. Pregled očne pozadine može biti otežan zbog prisutnosti hifeme (krvi u prednjoj očnoj sobici) ili hemoftalmusa (krvarenje u staklastom tijelu).
Lokalizacija intraokularnog stranog tijela određuje pristup terapiji. Prvo treba odrediti je li strano tijelo u oku (u prednjem ili stražnjem segmentu) ili u orbiti. Najbolja je dijagnostička metoda za dokaz intraokularnog stranog tijela CT (na rendgenskim snimkama trećina sitnih željeznih stranih tijela prolazi nezapaženo). MR može biti učinkovitiji u lokalizaciji nemetalnih stranih tijela kao što je drvo, ali treba ga koristiti samo ako postoji stopostotna sigurnost da je predmet nemetalan. UZV može biti koristan dodatak u lokalizaciji intraokularnog stranog tijela, koristan je za određivanje opsega intraokularnog oštećenja, odvajanja mrežnice, utvrđivanja perforantne ozljede bulbusa i planiranje operacijskog pristupa.
Liječenje je kirurško. Pristup ovisi o tome je li strano tijelo ispred ili iza šarenice. Oko se stabilizira tako da se primarno zbrine otvorena rana. Ako je intraokularno strano tijelo u prednjoj očnoj sobici, često se može ukloniti limbalnim rezom. Brzi mali metalni predmeti koji se obično samosteriliziraju i inertni su mogu se ukloniti kasnije nakon primarnog zbrinjavanja rane. Za uklanjanje stranih tijela iz stražnje očne sobice pristupa se PPV-u (pars plana vitrektomiji), nakon uklanjanja stranog tijela retinalne rupture i ablacija liječe se endofotokoagulacijom ili endodijatermijom oko mjesta rupture, tamponadom plinom ili silikonskim uljem. Malo strano tijelo moguće je izvaditi kroz rez na pars plani, velika se vade kroz rez na limbusu rožnice, a prethodno je, osim vitrektomije, potrebno i odstraniti leću. Treba utvrditi status antitetanus profilakse te nakon odstranjenja započeti lokalnu antibiotsku terapiju i intravensku antibiotsku profilaksu širokog spektra. Stražnje intraokularno strano tijelo u području pars plane bulbusa moguće je odstraniti vanjskim ili unutarnjim elektromagnetom.
Vrijeme planiranja ekstrakcije stranog tijela iz oka ovisi o vrsti i veličini stranog tijela. Strana tijela od željeza, bakra ili organskog materijala te velika i kontaminirana strana tijela potrebno je odstraniti odmah, dok se vađenje inertnih stranih tijela kao što su olovo, staklo i plastika može odgoditi za 7 – 14 dana.
