Autorica: Martina Šepetavc, mag. pharm.
Anemija uslijed nedostatka željeza, tj. sideropenična anemija, još uvijek predstavlja najčešći i najrašireniji nutritivni manjak na svijetu. Sideropenična anemija ujedno je i svjetski javnozdravstveni problem, što je objavila Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) u svojoj publikaciji iz 2015. godine gdje je procijenjeno da oko 800 milijuna djece i žena u cijelom svijetu boluje od anemije uslijed nedostatka željeza. Kada se gleda niska koncentracija hemoglobina u krvi po regijama u svijetu, postoje razlike, dok je nedostatak željeza jedini nutritivni manjak koji značajno prevladava u zemljama višeg i nižeg stupnja razvoja. O učestaloj pojavnosti govori i podatak da gotovo polovica djece starosti od 6 do 59 mjeseci ima anemiju, kao i trećina žena reproduktivne dobi.
Do smanjene količine ukupnog željeza u organizmu može doći zbog kroničnog krvarenja, nedovoljnog unosa željeza putem hrane (osobito u dojenčadi i djece), poremećaja u apsorpciji željeza iz probavnog sustava i pojačanog razaranja eritrocita (hemolize) kao posljedice drugih bolesti. U žena reproduktivne dobi pojačano krvarenje tijekom menstrualnog ciklusa najčešći je uzrok sideropenije, dok je u muškaraca i žena u postmenopauzi uzrok sideropenije najčešće krvarenje iz probavnog trakta.
Javnozdravstvene strategije za prevenciju i kontrolu anemije uključuju više mogućnosti, a najbolji omjer rizika i koristi za širu populaciju pokazala je mogućnost obogaćivanja hrane željezom. S druge strane, postoje rizične skupine bolesnika koje bi trebale izbjegavati hranu dodatno obogaćenu željezom zbog toga što dodatna akumulacija željeza u organizmu može dovesti do pogoršanja njihove bolesti, kao što su ciroza jetre, srčanožilne bolesti, šećerna bolest tipa 2 i karcinom.
Željezo je esencijalni metal za ljudski organizam i krajem 19. stoljeća prepoznato je kao mikronutrijent za liječenje anemije. Kvantitativno je njegova glavna uloga transport kisika, budući da izgrađuje hem jezgru u hemoglobinu i mioglobinu, ali isto tako sudjeluje u više od 200 enzimskih reakcija koje su esencijalne za stanične funkcije, poput iskorištavanje energije stanica, sintezu DNK, RNK i proteina, kao i brojnih redoks reakcija izmjene dvovalentnog (Fe²ᶧ) i trovalentnog (Fe³ᶧ) stanja. Željezo sudjeluje u enzimskim sustavima kao što su metabolizam kolesterola i kolagena, aktivacija vitamina D i metabolizam neurotransmitera. Iz toga vidimo da je željezo esencijalno za prijenos i pohranu kisika, kao i za mnoge druge metaboličke funkcije povezane s rastom, imunitetom, mišićnom aktivnosti, čvrstoćom kostiju i živčanim sustavom.
Nedostatak željeza često može biti nedijagnosticiran zbog nespecifičnih simptoma kao što su umor, vrtoglavica, slabost i smanjena koncentracija. U situacijama većeg nedostatka željeza u organizmu dolazi do manifestacije kliničkih simptoma kao što su nadražaj jezika (glositis), raspukline na uglovima usana (heiloza) i na noktima koji su izobličeni poput žlice (koilonihija), kao i žudnju za tvarima koje nisu hrana, primjerice led, prljavština ili čisti škrob. U djece i adolescenata manjak željeza dovodi do zaostajanja u rastu, lošijeg kognitivnog i motoričkog razvoja, nedostatka pažnje i slabijih rezultata u školi. Tijekom trudnoće, sideropenična anemija povezana je s povezanim rizikom smanjene težine djeteta, preuranjenim porodom te mortalitetom majke i djeteta. U starijih osoba anemija je povezana s lošijom kvalitetom života i smanjenim fizičkim funkcijama. Osim toga, sideropenična anemija rizični je faktor za fatalni ishod u osoba koje se trebaju podvrgnuti operacijskim zahvatima te je povezana s povećanim mortalitetom u općoj populaciji.
U normalnim okolnostima, ljudski organizam dobiva dovoljno željeza sve dok se osoba hrani zdravo i uravnoteženo. Hrana životinjskog podrijetla, primjerice jaja i meso, sadrže velike količine željeza. Mlijeko, sir i hrana biljnog podrijetla sadrže male količine željeza.
Preporučena dnevna doza željeza za muškarce i žene u postmenopauzi jest 10 mg/dan. Zbog gubitka krvi uslijed menstruacije, preporučena dnevna doza za žene reproduktivne dobi jest 15 mg/dan. Trudnice i dojilje imaju najveću potrebu za željezom pa je preporučena dnevna doza za trudnice 30 mg/dan, a za dojilje 20 mg/dan. Osobe izložene fizičkim naporima, kao što su primjerice sportaši, naročito trebaju obratiti pažnju na unos dovoljnih količina željeza te je preporučeni dnevni unos za njih 20 – 25 mg/dan kako bi zadržali visoke performanse i povećali otpornost organizma na stres.
Apsorpcija željeza odvija se u duodenumu i gornjem jejunumu, a ovisi o topivosti kompleksa sa željezom unutar vodenog okoliša u lumenu crijeva. Zbog toga kompleksi željeza topivi u vodi pokazuju bolju bioraspoloživost u odnosu na elementarno željezo koje nije topivo u vodi.
Bioraspoloživost željeza iz hrane životinjskog podrijetla, tj. mesa, u prosjeku je 10 – 20 %. S druge strane, optimalna apsorpcija željeza iz hrane biljnog podrijetla često je inhibirana fitičnom kiselinom koja je sastavni dio nekih biljaka. Osim toga, željezo biljnog podrijetla gotovo uvijek se nalazi u trovalentnom feri-obliku (Fe³ᶧ). Bioraspoloživost feri-oblika inferiorna je jer ima sklonost stvaranja kompleksa slabe topivosti u blago kiseloj okolini duodenuma te u konačnici iznosi samo 1 – 5 %. To je razlog zašto vegetarijanci i vegani teško zadovoljavaju potrebe organizma za željezom iz hrane. Istovremeno uzimanje željeza s kalcijem, vlaknima, polifenolima, fitičnom kiselinom te lijekovima poput tetraciklina, inhibitora protonske crpke i antacida može dodatno smanjiti bioraspoloživost željeza. S druge strane, neke tvari mogu poboljšati bioraspoloživost željeza zbog svojstva redukcije feri-oblika u fero-oblik (Fe³ᶧ u Fe²ᶧ), kao što je prvenstveno askorbinska kiselina, zatim različite organske kiseline poput limunske i mliječne te fumarati. Osim navedenoga, apsorpcija željeza ovisi o potrebama organizma i trenutačnoj količini pohranjenog željeza.
Bioraspoloživost jednog te istog spoja sa željezom može se dosta mijenjati ovisno o prevladavajućim okolnostima. Stoga se kao mjerilo koristi relativna bioraspoloživost, a ne apsolutna vrijednost, i uvijek se uspoređuje sa željezovim (II) sulfatom. Postoji više vrsta soli sa željezom koje se upotrebljavaju u terapiji anemije – sulfat, glukonat, laktat, fumarat, saharinat. Od navedenih, samo fumarat ima istu relativnu bioraspoloživost kao željezov (II) sulfat.
Oralna suplementacija solima željeza prvi je izbor terapije kod većine bolesnika, općenito je sigurniji i jeftiniji izbor od intravenske nadoknade. Transfuzijsko liječenje sideropenične anemije potrebno je provoditi samo u nužnosti i što kraće (kod izraženoga anemijskog sindroma). Kako je kod većine bolesnika sideropenična anemija postupan i kroničan proces, treba izbjegavati nadoknadu transfuzijama krvi jer obično postoji dovoljno vremena za čekanje odgovora na preparate željeza, kao i postupniji i sigurniji odgovor te prilagodbu organizma.
Bolesniku se preporučuje raznovrsna prehrana koja sadrži sve potrebne nutritivne sastojke. Međutim, ni meso, a ni druge vrste hrane ne sadrže dovoljno željeza da bi se mogle koristiti u terapijske svrhe. Činjenica je da, primjerice, prosječan odrezak sadrži oko 3 mg željeza, tako da bi za unos dovoljne količine željeza za oporavak od anemije bilo potrebno oko četiri do pet kilograma mesa dnevno! Stoga su u liječenju i prevenciji nedostatka željeza lijekovi i dodaci prehrani znatno bolji izbor od željeza iz hrane.
Najčešće nuspojave peroralnih preparata željeza su gastrointestinalne naravi: mučnina, žgaravica, zatvor, metalni okus u ustima. U takvim slučajevima može se smanjiti dnevna doza ili primijeniti neki drugi preparat željeza.
Preparati željeza koji sadrže mikrokapsulirani željezo fumarat ne izazivaju nuspojave u gastrointestinalnom sustavu, ugodnog su okusa i postoje kao direkt oblik što dovodi do veće suradljivosti pacijenta. Tijekom procesa mikrokapsuliranja, svaka čestica željezova fumarata oblaže se ovojnicom od palmina ulja. Zahvaljujući ovoj tehnologiji, sol željeza nalazi se unutar lipidne kapsule, ali zadržava svoju prirodnu funkciju. Dodatno, materijal za ovojnicu ima odlična svojstva prikrivanja neugodnog okusa.
Prednosti mikrokapsuliranja željezova fumarata brojne su:
- prevencija interakcija s ostalim sastojcima
- ne izazivaju se iritacije u gastrointestinalnom sustavu
- jednaka bioraspoloživost u usporedbi sa željezovim fumaratom koji nije mikrokapsuliran
- maskiranje neugodnog okusa
- povećana stabilnost preparata.
Osim željeza, za stvaranje eritrocita važni su i vitamini B skupine, posebno vitamin B12, folna kiselina te vitamin B6.
Vitamin B12 nalazi se gotovo isključivo u namirnicama životinjskog podrijetla (meso, riba, mlijeko, jaja) pa su vegetarijanci i vegani ugrožena skupina za ovaj vitamin, iako prehrambeni manjak vitamina B12 obično nastaje zbog neodgovarajuće apsorpcije. Manjak uzrokuje megaloblastičnu anemiju, oštećenje bijele tvari kralježnične moždine i mozga te perifernu neuropatiju. Dijagnoza se obično postavlja mjerenjem razina vitamina B12 u plazmi.
Folna kiselina uključena je u sazrijevanje eritrocita i u sintezu purina i pirimidina. Manjak je česta pojava, može nastati zbog nedostatnog unosa, malapsorpcije i uzimanja različitih lijekova te dovodi do megaloblastične anemije (koja se ne može razlikovati od anemije nastale zbog manjka vitamina B12). Potreba za folnom kiselinom povećava se i tijekom trudnoće te dojenja. Manjak u majke povećava opasnost od prirođenih defekata neuralne cijevi. Za potvrdu dijagnoze obično su potrebne laboratorijske pretrage.
Vitamin B6 obuhvaća skupinu srodnih spojeva: piridoksina, piridoksala i piridoksamina. Oni se u tijelu metaboliziraju u piridoksal fosfat, koji djeluje kao koenzim u mnogim važnim reakcijama u metabolizmu krvi, središnjem živčanom sustavu i koži. Vitamin B6 važan je za biosintezu hema i nukleinskih kiselina te za metabolizam masti, ugljikohidrata i aminokiselina. Osim pojave anemije, manjak vitamina B6 može poremetiti funkciju trombocita. S obzirom na to da je vitamin B6 topiv u vodi te da ga naše tijelo ne može uskladištiti i koristiti prema potrebi, moramo ga sami svakodnevno unositi.
Uvođenje dodatka prehrani koji sadrži mikrokapsulirani željezov fumarat uz vitamine C, B12, B6 i folnu kiselinu temeljeno je na znanstvenim dokazima i suvremenim farmaceutskim tehnologijama te daje novu mogućnost za prevenciju i terapiju blažih slučajeva sideropenične anemije. Svakako se treba uzeti u obzir prilikom preporuke u djece starije od 4 godine zbog maskiranog okusa te u osoba koje su imale gastrointestinalne nuspojave uslijed uzimanja drugih oblika soli željeza.
Simptomi nedostatka željeza ne smiju se zanemariti te nakon obavljenih dijagnostičkih pretraga i postavljene dijagnoze, preporuka liječnika i ljekarnika za mikrokapsulirani željezov fumarat imat će utjecaj na suradljivost bolesnika s obzirom na izostanak nuspojava, a time i na kvalitetu života bolesnika.
Vezani proizvod: