Autorica: Elida Ćiković Đermadi, dr. med., specijalist obiteljske medicine
Dom zdravlja PGŽ
Bakterijske infekcije kože čest su problem s kojim se susreću liječnici obiteljske medicine. Zahvaljujući antimikrobnom liječenju, ove se bolesti brzo i većinom uspješno liječe.
U slučaju napredovanja infekcije unatoč primijenjenoj lokalnoj i/ili peroralnoj antibiotskoj terapiji, nužna je suradnja s bolničkim specijalistima dermatovenerolozima, infektolozima ili kirurzima npr. u slučaju potrebe za incizijom i drenažom opširnijeg lokaliziranog gnojnog procesa.
Iako se većina bolesnika liječi ambulantno, otprilike 18 % ukupno hospitaliziranih bolesnika na zaraznim odijelima liječi se zbog različitih bakterijskih infekcija kože.
Incidencija ovih infekcija raste u ljetnim mjesecima.
Tome pogoduje niz okolnosti:
- vlažna koža zbog pojačanog znojenja potiče razmnožavanje mikroorganizama; predilekcijska mjesta čine područja s većim brojem žlijezda znojnica kao što su pazusi, područje oko čmara ili između nožnih prstiju;
- kupanje u bazenima kontaminiranim mikroorganizmima kao što su Staphylococcus aureus, Pseudomonas aeruginosa i druge bakterije;
- koža oštećena sunčanim opeklinama sklonija je infekcijama;
- nakon ugriza insekata čest je svrbež kože koji rezultira oštećenjem koje može biti nevidljivo prostim okom, a predstavlja ulazno mjesto infekcije.
Stoga je važno naglasiti da održavanje neoštećene i čiste kože sprečava nastanak infekcije.
Pacijentima treba savjetovati da redovito održavaju osobnu higijenu, u slučaju ozljede kože treba očistiti kožu antiseptičkim sredstvom i po potrebi potražiti liječničku pomoć, izbjegavati češanje nakon ugriza insekata, izbjegavati kontakt s osobom koja ima bakterijsku kožnu infekciju te ispravno tretirati sunčane opekline.
Mupirocin se primjenjuje u liječenju primarnih i sekundarnih bakterijskih infekcija kože. Djelovanje ostvaruje inhibirajući bakterijsku RNK i sintezu proteina.
Primarne infekcije kože kod kojih se primjena mupirocina pokazala djelotvornom uključuju impetigo, folikulutis, furunkulozu i ektimu.
Sekundarne infekcije kože koje uspješno liječimo mupirocinon uključuju inficirane dermatoze npr. inficirani ekcem i različita inficirana oštećenja kože (abrazije, ugrizi kukaca, postoperativne rane).
IMPETIGO CONTAGIOSA
Piodermija površinskog sloja kože karakteristična za dječju dob. Učestalija je u uvjetima nižega higijensko-socijalnog standarda te u toplijim i vlažnim klimatskim uvjetima. Uzrokovana je Staphylococcusom aureusom te betahemolitičkim streptokokom skupine A i C. Izvor infekcije najčešće je egzogen (ruke ili nosna sluznica). Bolest se brzo širi površinom kože, najčešće autoinokulacijom. Početak je obilježen pojavom gnojnog mjehurića koji puca. Nastaje erozija, potom žućkasta krasta te promjena na kraju zacijeli bez ožiljka. Predilekcijsko mjesto jest lice, osobito područje oko ustiju i nosa. U slučaju pojave buloznog impetiga može biti zahvaćena cijela površina tijela.
Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze i kliničke slike, a potvrđuje se bakteriološkom verifikacijom u brisu pustule ili bule. Liječenje uključuje mehaničko uklanjanje pokrova mjehura i krusta (dječjim uljem ili 3 %-tnom otopinom salicilne kiseline), potom primjenu antibiotske masti dva do tri puta dnevno tijekom pet do sedam dana.
Sistemna terapija antibioticima potrebna je u slučaju višestruke lokalizacije promjena.
ANGULUS INFECTIOSUS ORIS
Bolest je uzrokovana betahemolitičkim streptokokom skupine A. Karakteriziran je eritemom, erozijama te fisurama na uglovima usnica. Liječenje se provodi lokalnim antibiotskim pripravcima uz uklanjanje predisponirajućih čimbenika, poput vlaženja i oblizivanja usnica.
FOLIKULARNE PIODERMIJE
Radi se o infekcijama folikula dlaka, najčešće uzrokovane Staphylococcus aureusom, a karakterizirane su pojavom upalnih papuloznih infiltrata.
Folliculitis simplex barbae javlja se na bradi odraslih muškaraca. Zbog dubine procesa, dlake mogu mjestimično otpasti. Preporučuje se izbjegavanje brijanja, primjena antiseptičkih obloga i losiona te primjena kombinacije antibiotske i kortikosteroidne kreme u trajanju tri do pet dana. U slučaju jače afekcije dolazi u obzir i sustavna primjena antibiotika.
Folliculitis simplex disseminata jest proširena stafilokokna upala ušća folikula dlake. Nastanku pogoduje smanjena otpornost organizma (npr. karcinomi), dijabetes melitus, pojačano znojenje, neadekvatna primjena obloga i okluzivnih zavoja. Bolest karakteriziraju sitne, folikularno smještene pustule okružene uskim, eritematoznim rubom. U središtu papule nalazi se dlaka. Predilekcijska su mjesta lice, glutealna regija i potkoljenica.
Temelj lokalne terapije čine otvaranje pustula, primjena antiseptičkih obloga i antibiotske masti.
FURUNCULUS
Definiramo ga kao gnojnu upalu folikula i perifolikularnog tkiva dlake. Nastanku pogoduju razni oblici imunodeficijencije, kao i loši higijenski uvjeti. Bolest je karakterizirana pojavom crvenila i otekline kože koja se zbog toga odiže i pokazuje znakove fluktuacije i bolnosti. Nakon toga se javlja nekrotizirajući čep te se putem nastale fistule sadržaj isprazni.
Furunkul cijeli ožiljkasto s obzirom ne to da je proces smješten ispod epidermokutane granice.
Potreban je oprez kod furunkula smještenih na gornjoj usnici, nosu i licu zbog mogućnosti širenja gnojne upale venskim putem u kavernozni sinus, što može rezultirati nastankom meningitisa ili encefalitisa. Terapija izbora jest ubodna incizija te lokalna primjena antibiotske masti. U slučaju lokalizacije promjena na licu, nužna je primjena antibiotika.
CARBUNCULUS
Stafilokokna upala folikula i perifolikularnog tkiva karakterizirana jakom flegmonozno-nekrotičnom reakcijom potkožnog tkiva. Dakle, ovdje se radi o aglomeriranim furunkulima uz afekciju subkutisa. Eritematoznolividni infiltrati lokalizirani su najčešće na šiji odraslih muškaraca. Čest je regionalni limfadenditis uz poremećeno opće stanje bolesnika. Liječenje je slično onom kod furunkula uz često potreban kirurški zahvat.
ECTHYMA
Akutna bakterijska bolest kože uzrokovana betahemolitičkim streptokom skupine A, karakterizirana pojavom nekrotičnih ulceracija. Uzročnik ulazi u organizam kroz oštećenu kožu na mjestu hipostatičkih ulkusa ili sitnih ozljeda potkoljenice. Karakterizirana je nekrozom i pojavom okruglastih ulceracija promjera 1 – 2 cm. Promjene epiteliziraju stvaranjem atrofičnog ožiljka s karakterističnom rubnom hiperpigmentacijom. Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike, a potvrđuje se bakteriološkom pretragom. U terapiji se nakon uklanjanja krasta primjenjuju antiseptički oblozi te antibiotske masti. U slučaju opsežnijih lezija, kao i u imunokompromitiranih bolesnika, potrebna je sistemna terapija antibioticima.
Literatura:
Lipozenčić J. i suradnici. Dermatovenerologija. Medicinska naklada 2008; 85-96