Kontakt

Jeste li zdravstveni djelatnik?

Kontakt

Jeste li zdravstveni djelatnik?

Pristup kardiološkom bolesniku u ambulanti obiteljske medicine: hipertenzija 2. dio

3 min čitanja Objavljeno: 13.4.2015.

Početak medikamentozne terapije procjenjujemo prema stupnju hipertenzije, procjeni KV rizika, komorbiditetima i oštećenjima ciljnih organa. U smjernicama je navedeno da je kod svih bolesnika važno ispraviti loše životne navike (prestanak pušenja kod pušača, redukcija tjelesne težine kod pretilih, povećati unos voća i povrća – minimalno 3x dnevno, smanjiti unos soli u ishrani, uvesti aerobne aktivnosti barem 5x tjedno od minimalno pola sata).

Kod hipertoničara 1. stupnja bez drugih rizičnih faktora i oštećenja ciljnih organa, medikamentozna terapija može se odgoditi nekoliko mjeseci.

Kod hipertoničara 1. i 2. stupnja uz umjereni KV rizik, medikamentozna terapija može se odgoditi nekoliko tjedana.

Kod hipertenzije 3. stupnja i kod svih stupnjeva hipertenzije uz oštećenje ciljnih organa ili već prisutnu KV ili CV bolest ili dijabetes, medikamentozna terapija uvodi se odmah. Zaključno možemo reći da se medikamentozna terapija treba odmah uvesti u sljedećim slučajevima AH-a:

– kod bolesnika visokog ili vrlo visokog KV rizika s oštećenjem ciljnih organa, prisutnom KVB ili dijabetesom,
– kod osoba niskog ili umjerenog rizika ako je tlak i dalje iznad 140/90 mmHg kroz nekoliko mjeseci korekcije loših životnih navika,
– kod starijih osoba ako je sistolički tlak jednak ili veći od 160mmHg, a kod mlađih od 80 godina ovisno o stupnju rizika ako sistolički tlak iznosi 140 – 159 mmHg,
– kod hipertenzije 3. stupnja.

Kod visokonormalnog AT-a i kod mladih s izoliranom sistoličkom hipertenzijom, medikamentozna se terapija ne preporučuje. Svima se preporučuje da KT bude ispod 140/90 mmHg, osim kod dijabetičara ispod 140/85 mmHg i starijih osoba ispod 140-150/90 mmHg (kod onih u dobroj kondiciji ispod 140/90 mmHg). Kod starijih od 80 godina sistolički tlak treba biti snižen na 140-150 mmHg ako su u dobroj kondiciji. Liječenjem AH-a znatno se reducira KV morbiditet i mortalitet.

U smjernicama se navodi da možemo započeti liječenje AH-a s bilo kojim antihipertenzivom iz 5 glavnih skupina ili njihovim kombinacijama u niskim dozama:

  1. diuretici
  2. beta blokatori (BB)
  3. blokatori kalcijevih kanala (BKK)
  4. inhibitori angiotenzin konvertirajućeg enzima (ACEI)
  5. antagonisti angiotenzinskih receptora (ARB)

Koji ćemo antihipertenziv odabrati individualan je izbor, a ovisi o dobi, komorbiditetima, prisutnim KV faktorima rizika te oštećenjima ciljnih organa. U pojedinim stanjima prednost imaju sljedeće skupine antihipertenziva:

  • preboljeli infarkt miokarda (BB, ACEI, ARB)
  • zatajenje srca (diuretik, BB, ACEI, ARB, antagonisti mineralokortikoidnih receptora)
  • dijabetes melitus i renalna insuficijencija (ACEI, ARB)
  • trudnoća (metildopa, BB, nifedipin)

Kombinacija antihipertenziva preporučuje se već u početnom liječenju AH-a 2. i 3. stupnja te pri visokom i vrlo visokom KV riziku. Sve su kombinacije antihipertenziva dozvoljene, ali ne i kombinacija ACEI s ARB. Postoji već niz fiksnih kombinacija antihipertenziva, čime se poboljšava suradljivost bolesnika te brže i bolje reguliranje AT-a. Osobito se preferiraju kombinacije tiazidskih diuretika s ACEI ili ARB ili BKK, zatim ACEI s BKK, ARB s BKK.

Osobe koje imaju visokonormalan KT ili hipertenziju “bijele kute” treba redovito kontrolirati (kontrola KT-a kod kuće te povremeno u ambulanti) uz kontrole KV rizičnih faktora.

Nakon početka uvođenja terapije, bolesnika treba kontrolirati nakon 2 do 4 tjedna u ambulanti da se procjeni učinak terapije i moguće nuspojave. Kad se postignu stabilne ciljne vrijednosti KT-a, potrebne su kontrole svakih nekoliko mjeseci (LOM određuje intervale kontrola ovisno o drugim rizičnim faktorima i komorbiditetima). Kod svakog hipertoničara treba barem svake 2 godine izvršiti pretrage radi procjene KV rizičnih faktora i oštećenja ciljnih organa (kod onih s visokim ili vrlo visokim KV rizikom kontrole trebaju biti češće).

Ako se ne postigne dobra kontrola KT-a, treba pronaći uzrok (npr. lošija suradnja bolesnika, nepridržavanja dijetetskih mjera, stres, anksioznodepresivno stanje bolesnika, trajni učinak “bijele kute”, uzimanje lijekova ili dodataka prehrani koji povećavaju KT) kako bi se on otklonio.

Bolesnik treba znati da je liječenje AH-a doživotno i da je važna dobra suradnja bolesnika i LOM-a kako bi se bolest stavila pod što bolju kontrolu.

Sonja Frančula-Zaninović, dr. med., internist-subspecijalist kardiologije

Jeste li zdravstveni djelatnik?

Pristupanjem stranici preuzimate odgovornost na sve poduzete radnje i dostavljene podatke. Svaka zlouporaba ove stranice podliježe odgovornosti.