Autorica: Dr. sc. Ana Penezić, dr. med., spec. otorinolaringolog
KBC Sestre Milosrdnice, Zagreb
Alergijski rinitis bolest je karakterizirana napadajima kihanja, rinoreje i nosne opstrukcije, često praćena svrbežom očiju, nosa i nepca. Mogu se javiti i postnazalno slijevanje, kašalj i umor kao neki od ostalih češćih simptoma. Relativno je česta bolest i zahvaća 10 – 30 % djece i odraslih u razvijenim zemljama. Prevalencija bolesti u industrijaliziranim zemljama raste, a teorije o tome što je tomu razlog različite su. Jedna od teorija povećane prevalencije alergijskih bolesti (astme, alergijskog rinokonjuktivitisa i atopijskog dermatitisa) jest i higijenska teorija.
Smatra se da određeni faktori pridonose većoj učestalosti alergijskog rinitisa, poput: obiteljski pozitivna anamneza na atopiju (genetska predispozicija za razvoj alergijskih bolesti), muški spol, rođenje tijekom faze cvjetanja/polenizacije, prvorođenčad, upotreba antibiotika u ranoj životnoj dobi, izloženost majke duhanskom dimu tijekom trudnoće, povišene vrijednosti serumskih imunoglobulina E iznad 100 prije 6. godine života, prisutnost alergen-specifičnih IgE protutijela.
Simptomi i znakovi alergijskog rinitisa
Kao što smo već naveli, najčešći simptomi alergijskog rinitisa jesu napadaji kihanja, curenje sekreta iz nosa, otežano disanje na nos i svrbež nosa. Vrlo su često praćeni postnazalnim slijevanjem, kašljem, umorom, a neki navode i svrbež nepca ili unutarnjeg uha. Često ih prate i simptomi alergijskog konjuktivitisa kao što su obostrani svrbež očiju, suzenje i/ili pečenje očiju. Kod djece vrtićke i rane školske dobi javljaju se osim navedenih simptoma i hrkanje, kašalj, potreba za stalnim čišćenjem grla, a zbog svrbeža nepca može se javiti tzv. palatalni klik, koji djeca rade kada povlače jezik po nepcu.
Neliječeni alergijski rinitis u velikoj mjeri utječe na kvalitetu života, ometa spavanje te se vrlo često javlja umor i nedostatak koncentracije kod djece i odraslih u razdoblju polenizacije. Smatra se da alergijski rinitis može biti uzrok slabijim rezultatima u školi i u sportu te da utječe na samopouzdanje kod mladih. Kod odraslih smanjuje produktivnost na poslu, može biti poticaj anksiozno-depresivnim poremećajima te ukupno negativno utječe na kvalitetu života pojedinca.
Alergijski rinitis klasificira se ovisno o duljini trajanja kao intermitentni (povremeni, ponavljajući) ili perzistentni (trajni) te ovisno o težini bolesti (blagi, umjereni do teški AR). Intermitentni AR onaj je kod kojeg se simptomi prezentiraju manje od 4 dana u tjednu, odnosno kraće od 4 tjedna, dok su kod perzistentnog simptomi prisutni više od 4 dana u tjednu, odnosno dulje od 4 uzastopna tjedna. Nekad se alergijski rinitis označavao terminima sezonski (prisutan u određeno doba godine) ili perenijalni (simptomi prisutni tijekom cijele godine). Što se tiče težine bolesti, kod umjereno-teškog ili teškog oblika prisutni simptomi utječu na jedan ili više čimbenika (odnosno sve): poremećaj sna, poremećaj funkcioniranja u školi ili na poslu, smanjenje dnevnih aktivnosti, slobodnih ili sportskih aktivnosti.
Dijagnostika alergijskog rinitisa
Alergijski rinitis dijagnosticira se temeljem kliničke slike, pregleda i dokazivanjem alergena na koje je pacijent alergičan, odnosno postojanjem alergijskog oblika odgovora u organizmu pojedinca. Neki od čestih znakova bolesti koji se utvrđuju kliničkim pregledom jesu otok lica (posebice ispod očiju), izraženiji podočnjaci i tzv. Dennie-Morganove linije, koje sugeriraju alergijski konjuktivitis. Neka djeca imaju izraženo poprečno udubljenje na nosu koje je rezultat ponavljajućeg trljanja nosa i podizanja nosnog vrška rukom (tzv. alergijski pozdrav). Kod djece koja u ranoj dobi imaju AR često je prisutna zubna malokluzija, disanje na stalno otvorena usta i visoko položeno nepce.