Autorica: Natali Dropulić-Bakarčić, dr. med., specijalist obiteljske medicine, Dom zdravlja PGŽ-a
Šećerna bolest (diabetes mellitus) metabolička je bolest višestruke etiologije, obilježena povećanom razinom šećera u krvi (hiperglikemijom) te poremećajem mijene ugljikohidrata, masti i bjelančevina, što se javlja kao posljedica poremećenog izlučivanja inzulina (hormon koji regulira razinu šećera u krvi), djelovanja inzulina ili obojeg.
Postoje dva tipa šećerne bolesti. Tip 1 nastaje kada postoji apsolutni nedostatak inzulina, koji može biti idiopatski ili je u pozadini imunosna etiologija. Tip 2 javlja se kada je prisutna inzulinska rezistencija uz oslabljenu sekreciju inzulina ili nezadovoljavajuću sekreciju inzulina s inzulinskom rezistencijom. Tip 2 češći je i javlja se u odrasloj dobi. Jedan od glavnih rizikofaktora jest pretilost te oštećena tolerancija glukoze, a također se može javiti i u trudnoći (gestacijski dijabetes).
Zbog povećanja stope oboljenja radi globalnog starenja populacije, smanjenog kretanja i sve veće gojaznosti Svjetska zdravstvena organizacija označila je bolest globalnom epidemijom.
Faktori rizika za nastanak šećerne bolesti jesu: način života (pretilost – indeks tjelesne mase veći od trideset, nedostatak fizičke aktivnosti, slaba prehrana, stres, urbanizacija), niz lijekova koji mogu dovesti do podložnosti dijabetesu (kortikosteroidi, tiazidi, beta-blokatori, atipični antipsihotici i statini), zatim neke bolesti kao Cushingov sindrom, hipertireoidizam, feokromocitom. Metabolički sindrom stanje je koje objedinjuje abdominalnu debljinu, hiperglikemiju, hipertenziju i dislipidemiju. Smatra se da je taj sindrom jedan od glavnih rizikofaktora za nastanak šećerne bolesti tipa 2.
Klasični simptomi dijabetesa jesu poliuria (učestalo mokrenje), polidipsija (pojačana žeđ), polifagija i gubitak tjelesne težine. Mnogi pacijenti nemaju nikakve simptome tijekom prvih nekoliko godina i dijagnoza im se postavi na rutinskim pregledima.
Ako se šećerna bolest ne prepozna na vrijeme i ne liječi, može dovesti do niza komplikacija kao što su: dva do četiri puta veća opasnost od nastanka kardiovaskularne bolesti, uključujući ishemičnu bolest srca i srčani udar, 20 puta veću opasnost od amputacije donjih udova (makroangiopatija) i povećanu učestalost hospitalizacije. U razvijenom svijetu šećerna bolest tip 2 najčešći je uzrok netraumatske sljepoće (dijabetička retinopatija) i zakazivanja bubrega (dijabetička nefropatija). Također se povezuje s povećanom opasnošću od kognitivnih poremećaja i demencije.
Liječenje šećerne bolesti treba započeti kad se očita povišena razina glukoze u krvi kroz laboratorijske nalaze uz prisutne simptome, odnosno kao povišene vrijednosti prilikom dvaju mjerenja: glukoza natašte jednaka ili veća od 7,0 mmol/l te glukoza u plazmi jednaka ili veća od 11 mmol/l, što se utvrđuje testom oralne podnošljivosti glukoze dva sata nakon uzimanja oralne doze (OGTT). Danas je sve više u upotrebi druga metoda za dijagnosticiranje, a to je određivanje glikoliziranog hemoglobina (HbA1c) u krvi, čija razina veća od 6,5 % ukazuje na šećernu bolest.
Osnovni principi liječenja šećerne bolesti jesu:
1. edukacija o šećernoj bolesti, provođenje samokontrole
2. dijabetička prehrana
3. redovita tjelovježba
4. medikamentozna terapija.
U Hrvatskoj se koriste antidijabetici podijeljeni u nekoliko skupina. Prema smjernicama za liječenje šećerne bolesti prvo se uvodi metformin iz skupine bigvanida. To je lijek koji povećava osjetljivost na inzulin, smanjuje otpuštanje glukoze iz jetre te smanjuje apsorpciju glukoze iz crijeva, a istovremeno štiti kardiovaskularni sustav. U ranoj fazi bolesti kada sam metformin nije dostatan za regulaciju glikemije, uvode se lijekovi iz skupine DPP4-inhibitora (inhibitori dipeptidil-peptidaze), koji se danas najviše koriste kao oralni dijabetici. Kombinacija vidagliptina (DPP4) i metformina, npr. Daltex, pokazala se kao siguran izbor u liječenju šećerne bolesti, pogotovo u ranoj fazi i kad je vrijednost glikoliziranog hemoglobina u krvi oko 7,5 %.Preporučena je doza 1 tbl. dnevno u kombinaciji metformin 1000 mg s vidagliptinom 50 mg. Daltex 50/1000 mg pokazao se kao vrlo dobar u regulaciji šećerne bolesti, a osim toga ne izaziva nagli pad šećera u krvi (hipoglikemiju) kao što to čine lijekovi iz skupine derivata sulfonil ureje. Liječenje lijekovima iz skupine inzulina započinje se ako postoji nemogućnost postizanja regulacije glikemije usprkos maksimalnim dozama kombinirane oralne terapije ili novonastalih kontraindikacija za primjenu oralnih antidijabetika (infekcije, akutne ozljede, druga stresna stanja).
Diabetes mellitus bolest je koja je poprimila oblik globalne epidemije. Uloga obiteljskog liječnika jest da radi na prevenciji razvoja šećerne bolesti, odnosno da savjetuje bolesnika da promijeni životne navike, koristi odgovarajuću prehranu te da se redovito bavi tjelovježbom. Kako bi se spriječio nastanak komplikacija šećerne bolesti, kada je bolest već dijagnosticirana, neophodno je što ranije započeti liječenje prije spomenutim lijekovima i optimalno regulirati šećer u krvi.
