Autorica: Olga Kosor, dr. med., spec. dermatologije i venerologije
Poliklinika Derma Kosor d.o.o., Split
Solarni dermatitis, sunburn ili opeklina od sunca jedna je od najčešćih bolesti u ljudi. Kad govorimo o incidenciji, ona je 100 %-tna kod svih pa i najtamnijih pojedinaca, što ovisi o kvaliteti zračenja, trajanju izloženosti i stupnju zaštite. Solarni dermatitis često se shvaća kao uobičajena pojava i jedan od načina za postizanje tamne puti, što je izrazito štetno i govori o nedovoljnoj prevenciji. Važno je upozoriti na sve rizike i posljedice koje donosi pretjerano i neodgovorno izlaganje sunčevom svjetlu.
Govoreći o etiologiji i patogenezi u užem smislu, radi se o toksičnoj reakciji kože uzrokovanoj uglavnom eritomatogenim UVB zrakama valne duljine između 295 i 315 nm. Intenzitet zračenja povećava se refleksijom od pijeska, vode ili snijega, kao i na višim nadmorskim visinama gdje je intenzitet zračenja jači zbog manje gustoće zraka, a zaštitni su učinci vlage i čestica prašine smanjeni. Važnu ulogu ima i sam tip kože, kao i prethodna izloženost kože suncu. U istraživanjima UV eritema pri laboratorijskim uvjetima maksimum eritema pojavljuje se nakon 24 sata, što se definira kao MED (minimalna eritemska doza). U pravilu jedna MED za podnevno sunce iznosi 20 minuta, tako tijekom dana na plaži može nastati do 20 MED izloženosti, a samim time i opekline od sunca.
Glavni uzrok eritema jest vazodilatacija u papilarnom dermisu, a glavni su medijatori u solarnom dermatitisu prostaglandini, dok inhibitori kao indometacin i aspirin mogu blokirati eritem smanjujući stupanj oštećenja keratinocita. Kao rezultat oštećenja keratinocita i posljedične apoptoze, otpuštaju se brojni citokini, uključujući TNF, IL- 6 i IL-10. Ne smijemo zanemariti ni djelovanje infracrvenog IR-A i vidljivog svjetla.
Kliničke značajke opeklina od sunca poznate su svima. Eritem se uobičajeno razvije 4 – 6 sati nakon izlaganja suncu, s vrhuncem od 12 – 24 sata te počinje nestajati nakon 72 sata. Konfluentni eritem ima oštro ograničeni rub između izloženog i neizloženog dijela kože. U početku je eritem povezan s edemom kože te osjećajem topline i slabosti. Kasnije dolazi do pojave mjehurića i ljuštenja. U blažim oblicima prisutan je postupni prijelaz eritema u tamnjenje ili ljuštenje. Svrbež je jako izražen čak i u blažim slučajevima, dok se bol i pojačana osjetljivost kože javljaju uz težu kliničku sliku. Kod težih slučajeva solarnog dermatitisa sistemski simptomi poput groznice, glavobolje i povraćanja postaju više izraženi, a u ekstremnim slučajevima dolazi do cirkulatornog kolapsa i toplinskog udara. UVC i kraće valne dužine UVB posebno iritiraju konjunktivu oka i mogu uzrokovati konjunktivitis, koji se često pojavljuje kod skijaša te je poznat kao snježno sljepilo (keratoconjunctivitis photogenica).
U liječenju se koriste hladni oblozi i hladeći losioni, primjerice Pantexol, a mogu se koristiti i kortikosteroidni losioni ili kreme. Gotovi pripravci za jake opekline od sunca koji sadrže antihistaminike i benzokain anestetik mogu uzrokovati kontaktni alergijski dermatitis ako se duže apliciraju na oštećenu kožu, stoga na to treba pripaziti budući da se nalaze i u slobodnoj prodaji. Sistemski aspirin ili indometacin mogu značajno ublažiti opekline ako se uzmu na vrijeme, no to obično nije moguće jer opekline postaju vidljive tek satima nakon izlaganja, a ovi lijekovi tada nisu učinkoviti. Sistemski kortikosteroidi uglavnom se koriste za jake opekline, ali im je učinkovitost minimalna.
Danas znamo da osim štetnosti UVB zraka koje djeluju uglavnom na epidermis i izravno oštećuju DNK te UVA zraka koje prodiru i dublje u dermis i neizravno oštećuju DNK, na epidermis i na dermis djeluje i infracrveno svjetlo (njegov dio IR-A) s pojačanom ekspresijom matriksne metaloproteinaze (MMP) koja oštećuje strukturne proteine i dovodi do preuranjenog starenja kože. Osim IR-A i vidljivo svjetlo može dovesti do povećanja proupalnih citokina, povećanja ekspresije MMP-a i značajno doprinijeti stvaranju reaktivnih molekula kisika (ROS – reaktivni oksidativni stres), koje mogu uzrokovati eritem, fotostarenje, pigmentaciju i neizravno oštećenje DNK kao jedan od mehanizama karcinogeneze.
Važno je odabrati proizvode za zaštitu od sunca s visokim zaštitnim faktorom koji se odnosi na UVA i UVB zaštitu. Nanose se u količini od 2 mg/cm2 kože da bi proizvod imao 100 %-tnu UV zaštitu za koju je deklariran, dok svako smanjenje od 0,5 g po cm2 smanjuje zaštitni faktor za 25 %. Tijekom ljeta trebalo bi unositi oralne antioksidanse ili bi putem hrane trebalo unositi vitamine C i E, lutein, karotenoide i putem pića antioksidanse iz zelenog čaja te ekstrakt tropske paprati Polypodium Leucotomos koji nam dodatno pomažu u zaštiti od UVB, UVA, IR zračenja i vidljivog svjetla.
Međutim, moramo biti svjesni da nas ni kreme s visokim zaštitnim faktorom ni oralni antioksidansi te odjeća kao mehanička zaštita ne štite potpuno. Stoga je za prevenciju melanoma i nemelanomskih tumora kože važno i dalje izbjegavati izlaganje suncu od 10 do 17 sati.
