Kontakt

Jeste li zdravstveni djelatnik?

Kontakt

Jeste li zdravstveni djelatnik?

Srčane aritmije

2 min čitanja Objavljeno: 12.12.2016.

Autor: dr. Sonja Frančula-Zaninović, internist-kardiolog

Poremećaji ritma srca ili aritmije širok su pojam poremećaja u radu srca koji označava ili poremećaje u nastanku srčanih impulsa ili poremećaje u njihovom provođenju. U svakodnevnoj kardiološkoj praksi aritmije su jedan od najčešćih razloga zbog kojih bolesnici traže pomoć.

Aritmije se predstavljaju nizom simptoma: osjećajem lupanja ili preskakanja srca, vrtoglavicama, omaglicama, kolapsom ili sinkopom, prekordijalnim bolovima, zatajivanjem miokarda, iznenadnom smrću. Ponekad su i asimptomatske.

Uzroci nastanka aritmija su mnogobrojni:

  • kardiogeni (najčešće koronarna bolest, kardiomiopatije, upalne bolesti srca, valvularne greške…)
  • nekardiogeni (bolesti različitih organa – štitnjače, nadbubrežne žlijezde, bubrega, pluća, probavnog sustava, cerebrovaskularnog sustava; hematološke, infektivne i upalne bolesti, intoksikacije – alkohol, nikotin, narkotici…; acidobazni i elektrolitski poremećaji…)

 

Aritmije mogu nastati u atrijima ili ventrikulima, pa se prema porijeklu dijele u supraventrikularne i ventrikularne. Može se raditi o poremećaju stvaranja impulsa (povećan automatizam, abnormalni automatizam, trigerirana aktivnost), ali i poremećaju njihovog provođenja (“reentry” ili kružna podražljivost). Aritmije mogu usporiti (bradiaritmije) ili ubrzati srčani ritam (tahiaritmije).

Supraventrikularne aritmije: sinusna tahikardija, SVES (supraventrikularne ekstrasistole), SVT (supraventrikularna tahikardija), UA (undulacija atrija), FA (fibrilacija atrija). Ventrikularne aritmije: VES (ventrikularne ekstrasistole), VT (ventrikularna tahikardija), VF (ventrikularna fibrilacija).

Bradiaritmije i srčani blokovi: poremećaji SA čvora (sinus bradikardija, sindrom bolesnog sinusnog čvora=SSS, tahikardno-bradikardni sindrom, SA blokovi), poremećaji u AV provođenju (AV blok I, II ili III stupnja), infra-Hisni blokovi (blok lijeve ili desne grane).

Dijagnostika aritmija zahtijeva strpljenje i niz postupaka kako bi se ustanovio točan oblik aritmije i njezin uzrok. Kako je etiopatogeneza aritmija brojna, dijagnostički su postupci također složeni. Veoma je važno uzeti detaljnu anamnezu i obaviti kompletan klinički pregled uz osnovnu laboratorijsku obradu. Aritmiju moramo dokumentirati te je osnovno napraviti EKG (poželjno dulji zapis). Kako EKG-om možemo snimiti samo kratak period rada srca, potrebno je učiniti holter srca (24 ili 48-satni EKG), a ponekad i telemetrijski pratiti EKG bolesnika. Zatim u kardiološkoj obradi treba učiniti UZV srca, ergometriju (test opterećenja), a u slučaju sumnje na ishemijsku bolest srca, koronarografiju, kod sumnje na aritmogenu displaziju desnog ventrikula i MR srca.

Kod nekih oblika aritmija, kardiolog procjenjuje je li potrebno učiniti elektrofiziologiju srca. U obradi etiologije aritmija treba učiniti sve one dijagnostičke pretrage koje su potrebne da ustanovimo ekstrakardijalne uzroke ko ukoliko sumnjamo na njih. Kad dijagnosticiramo oblik aritmije i njezin uzrok, potrebno je odrediti način liječenja.

Cilj je terapije ukloniti simptome i poboljšati kvalitetu života bolesnika te spriječiti tromobembolijske incidente, zatajenje srca i naglu smrt.

U liječenju aritmija koristimo medikamentoznu terapiju-antiaritmike koje prema Vaughan-Williamsu dijelimo u 4 skupine (prva skupina ima 3 podskupine).

U akutnim stanjima, osobito po život opasnim aritmijama, antiaritmike dajemo intravenozno, vršimo elektrokonverziju, koristimo defibrilator. U slučajevima bradiaritmija i nekih srčanih blokova, osobito simptomatskih praćenih sinkopom, potrebno je implantirati privremeni ili trajni elektrostimulator srca (jednokomorni ili dvokomorni), kardioverter defibrilator (ICD) ili kombinirani uređaj za elektrostimulaciju i defibrilaciju.

Danas se u liječenju supraventrikularnih aritmija (SVT, FA) sve više primjenjuje transkateterska radiofrekventna ablacija. Ta se metoda u zadnje vrijeme razmatra i za liječenje ventrikulskih aritmija (osobito VT, VF u cilju sprječavanja nagle smrti). Često uz implantiran elektrostimulator ili ICD bolesnik treba primati i antiaritmik.

Uz klasičnu antiaritmičku terapiju u cilju poboljšanja antiaritmičkog djelovanja potrebno je nekad davati blokatore RAAS sustava (remodeliranje miokarda) i svakako ostalu terapiju u cilju liječenja osnovne bolesti i uzroka. Kod fibrilacije atrija treba uključiti i antikoagulantnu zaštitu u cilju prevencije troboembolijskog incidenta.

 

Saznajte više o:

Lybrol

Jeste li zdravstveni djelatnik?

Pristupanjem stranici preuzimate odgovornost na sve poduzete radnje i dostavljene podatke. Svaka zlouporaba ove stranice podliježe odgovornosti.