Autor: doc. dr. sc. Sanja Klobučar-Majanović, KBC "Rijeka"
Hipertireoza je stanje pojačanog stvaranja hormona štitnjače koje dovodi do povišene razine hormona štitnjače u krvi, a tireotoksikoza je širi pojam koji označava stanje izloženosti organizma povišenim razinama hormona štitnjače te osim pojačanog rada štitnjače obuhvaća i druga stanja koja su praćena povišenom razinom hormona štitnjače u krvi (npr. subakutni tireoiditis, prekomjerna doza nadomjesne terapije levotiroksinom).
Hipertireoza se može javiti u bilo kojoj životnoj dobi, a posebno je česta u žena između 20. i 50. godine života. Najčešći uzrok hipertireoze je autoimuna bolest štitnjače (Basedowljeva ili Gravesova bolest, rijetko Hashimotov tireoiditis), a ostali češći uzroci su toksična multinodozna struma i toksični adenom. Do suviška hormona štitnjače dovode i subakutna upala štitnjače, postpartalni tireoiditis te neki lijekovi kao npr. amiodaron.
Kliničke manifestacije hipertireoze su razdražljivost, nervoza, pojačano znojenje, umor, lupanje srca, ispadanje kose te gubitak tjelesne težine unatoč pojačanom apetitu. Stolica je učestala i mekše konzistencije. Može se javiti i poremećaj menstrualnog ciklusa. Česte su promjene na očima: ukočen pogled, vlažne i sjajne oči te ispupčene očne jabučice. Najčešća, a ponekad i jedina manifestacija hipertireoze u starijih osoba je ubrzan, a često i nepravilan ritam rada srca.
Laboratorijski dokaz hipertireoze je nalaz povišene vrijednosti hormona štitnjače uz suprimiran (snižen) TSH. Hipertireoza se u početku liječi lijekovima (tireostaticima i beta blokatorima), a kasnije, ako je potrebno, operacijom ili radioaktivnim jodom. Cilj liječenja postizanje je eutireoze, odnosno nestanak simptoma i normalizacija vrijednosti TSH i hormona štitnjače u krvi. Tireostatik izbora je tiamazol (Athyrazol®), osim u prvom tromjesečju trudnoće kada se primjenjuje propiltiouracil (Propiltiouracil®).
Tijekom prva 2 - 3 mjeseca liječenja terapiju prilagođavamo na temelju vrijednosti fT4 jer se u navedenim okolnostima fT4 normalizira ranije nego TSH. Naime, potrebno je najmanje 6 - 12 tjedana za prilagodbu pituitarne sekrecije TSH novoj serumskoj razini hormona štitnjače. Subakutni tireoiditis prolazna je tireotoksikoza uslijed upale štitnjače koja dovodi do razaranja funkcionalnog tkiva štitnjače i oslobađanja pohranjenih hormona u krvotok. Tipično se javlja bolnost u području vrata praćena febrilitetom/subfebrilitetom, a simptomi tireotoksikoze obično su blagi. Subakutni tireoiditis najčešće se javlja nakon virusne upale gornjih dišnih putova, u toplim mjesecima.
Za razliku od hipertireoze u sklopu Gravesove bolesti, multinodozne strume ili toksičnog adenoma kada se na scintigrafiji uočava pojačano difuzno ili fokalno nakupljanje radiofarmaka, u osoba sa subakutnim tireoiditisom nema scintigrafski pojačanog nakupljanja radiofarmaka jer se ne radi o hiperfunkciji štitnjače, nego samo prekomjernom oslobađanju ranije stvorenih hormona štitnjače.
Bolest se liječi mirovanjem, nesteroidnim antireumaticima, rijetko su potrebni kortikosteroidi. Subklinička (latentna) hipertireoza je stanje snižene razine TSH u serumu uz normalnu vrijednost fT3 i fT4. Liječenje tireostaticima obično nije indicirano već se preporučuje praćenje svakih 6 - 12 mjeseci.
Tireotoksična kriza ili tireoidna oluja životno je ugrožavajuće stanje teške tireotoksikoze precipitirane stresom uslijed operacije ili teže interkurentne bolesti u osoba s neliječenom ili neprepoznatom hipertireozom koje zahtjeva liječenje u jedinicama intenzivne njege. Informacije o najčešćim poremećajima funkcije štitnjače, hipotireozi i hipertireozi, racionalnoj primjeni laboratorijskih nalaza, načinu liječenja kod opće populacije i trudnica pogledajte u bodovanoj internetskoj edukaciji kojoj možete pristupiti OVDJE.