Autorica: Natali Dropulić-Bakarčić, dr. med.
Specijalist obiteljske medicine
Dom zdravlja Primorsko-goranske županije
Bol je subjektivno, neugodno, osjetno i emocionalno iskustvo koje nastaje kao posljedica prijetećeg ili nastalog oštećenja tkiva. Liječenje boli predstavlja temeljno ljudsko pravo.
Bol se klasificira prema trajanju, jakosti, kvaliteti, patofiziološkim promjenama te uzroku. Prema trajanju razlikujemo akutnu i kroničnu bol. Akutna bol ima biološku zaštitnu ulogu. Ona nastaje naglo, traje od nekoliko sati do nekoliko dana i pacijent ju teško podnosi. Neliječenje ili nemogućnost otklanjanja akutne boli dovodi do nastajanja kronične boli, koja postaje bolest sama po sebi. Kronična bol razvija se postupno te može trajati mjesecima i godinama. Pacijent se s vremenom navikne živjeti s boli, a problem nastaje ako se uzrok ne može zadovoljavajuće liječiti, zbog čega bol zapravo prelazi u bolest. Kronična bol veliki je socioekonomski problem (bolovanja, pitanje egzistencije, socijalni status).
Svjetska zdravstvena organizacija postavila je algoritam liječenja prema jakosti boli. Za procjenu jačine boli najviše je u upotrebi vizualno-analogna skala (VAS). Od pacijenta se traži da na 10 cm dugoj crti označi mjesto koje odgovara jačini njegove boli, nakon čega se s druge strane ljestvice očita zbroj VAS-a (0 označava da nema boli dok 10 označava najjaču bol). Ako je zbroj VAS-a od nula do 3, nije potrebna primjena analgetske terapije.
Kvaliteta boli također određuje način liječenja. Kontinuirana bol zahtijeva primjenu analgetika dugog djelovanja, a za povremene bolove koriste se analgetici brzog djelovanja.
Prema patofiziološkim promjenama bol dijelimo na somatsku bol, visceralnu bol te neuropatsku bol. Neuropatska bol jakog je intenziteta, može biti kontinuirana ili u napadima, a nastaje oštećenjem perifernih živčanih struktura (periferni živci, živčani pleksusi, pritisak na leđnu moždinu).
Prema uzroku boli dijelimo bol na nemalignu i malignu. Najčešća nemaligna bol jest mišićno-koštana, dok maligna bol predstavlja oblik kronične boli koja se javlja u završnoj fazi neke teške bolesti (npr. maligni tumori).
Liječenje boli može biti farmakološko i nefarmakološko. Za liječenje boli danas se upotrebljava četverostupanjska ljestvica. Prvi stupanj predstavlja liječenje blage do umjerene boli koja se učinkovito liječi s neopioidnim analgeticima kao što su acetilsalicilna kiselina, paracetamol, nesteroidni antireumatici (npr. deksketoprofen), COX-2 inhibitori i metamizol u kombinaciji s tricikličnim antidepresivima, zatim antikonvulzivima, neurolepticima te kortikosteroidima ako je to potrebno.
Drugi stupanj predstavlja liječenje srednje jake boli za koju se preporučuju blagi opioidni analgetici (tramadol, kodein, kombinacija tramadola i paracetamola) te ako je potrebno, u kombinaciji s neopioidnim analgeticima i adjuvantnim analgeticima.
Treći stupanj predstavlja jaku bol te se koriste jaki opioidni analgetici (morfin, buprenorfin, fentanil, oksikodon) te naravno ako je potrebno, ponovno u kombinaciji s neopioidnim analgeticima i adjuvantnim analgeticima.
Četvrti stupanj predstavlja jaku, najčešće kroničnu bol te liječenje takve boli obuhvaća kombinaciju svih do sada nabrojenih grupa uz primjenu minimalno invazivnih ili invazivnih intervencija kao što su blokade perifernih živaca, epiduralna primjena steroida, blokada simpatičkih ganglija ili kirurška intervencija.
Liječnici obiteljske medicine gotovo se svakodnevno susreću s mišićno-koštanom boli u svojih pacijenata. Lijekovi izbora u liječenju takve boli jesu nesteroidni antireumatici (NSAIL). Jedan od pripravaka u ovoj skupini je deksketoprofen, lijek jakog i brzog djelovanja. Sadrži istu aktivnu supstancu kao ketoprofen, ali u molekuli sadrži samo desni izomer ketoprofena (zrcalna slika molekule ketoprofena), zbog toga ima prefiks -deks. Desni izomer ketoprofena ima jako protuupalno i analgetsko svojstvo, dok je lijevi izomer ketoprofena odgovoran za komplikacije kod želučane sluznice. Upotrebom desnog izomera doza ketoprofena može se prepoloviti (25 mg umjesto 50). Deksketoprofen se pokazao kao vrlo učinkovit u liječenju slabije i umjerene boli, kao i za već gore spomenutu mišićno-koštanu bol, zubobolju i dismenoreju.
Maksimalna preporučena doza deksketoprofena jest 75 mg dnevno (1 tableta svakih 8 sati). U starijih osoba preporučuje se doza od 50 mg dnevno. Ne preporučuje se za liječenje boli u djece.
Primjenom deksketoprofena postiže se brz i optimalan učinak u suzbijanju boli, stoga se on vrlo često propisuje u kratkoročnom liječenju slabijih i umjerenih bolova.
Zaključno, cilj terapije boli jest potpuno ukloniti i/ili ublažiti bol, poboljšati psihofizičko stanje pacijenta, smanjiti nastanak nuspojava i negativnog ishoda liječenja te svakako poboljšati kvalitetu života pacijenta.